U Mostaru ima puno lijepih priča, samo ih treba pronaći i ispričati javnosti. Kao grad sporta Mostar je nepresušan izvor talenata u svim sportovima, a što se tiče popularnosti košarka je u samom vrhu popularnosti. Mostar je uvijek bio grad košarke, jer da nije tako svijet sporta i košarke bio bi siromašniji za velike Dražena Dalipagića, Josipa Sesara, Bojana Bogdanovića…
Vjerojatno su i ova velika imena doprinijela na popularizaciji košarke u Mostaru. Ovaj puta ćemo o jednom skromnom, ali izuzetno uspješnom košarkaškom ženskom klubu ŽKK Zrinjski 2010. Ovaj košarkaški brod sa svojom kapetanicom (trenericom i direktoricom) uspješno plovi po sportskim i košarkaškim morima i niže uspjeh za uspjehom. Uspjesi ovoga uzornoga sportskog kolektiva još su i puno veći sada kada se zna u kakvim uvjetima rade i treniraju košarkašice Zrinjskog, te koliko im lokalna zajednica pomaže da budu ono što jesu. A one su najbolje jer ih njihova trenerica tako uči. Trenerica ih uči i da budu ponos kluba koji predstavljaju, jer biti član i nositi dres svoga kluba iznimna im je čast, ali i obaveza koju sve ove godine uredno odrađuju.
Kada bi se gledala kvaliteta našim Plemkinjama je mjesto u elitnom razredu BH košarke, ali za igranje takvog natjecanja osim košarkaške vještine koju cure imaju trebaju i velika financijska sredstva koje Plemkinje nažalost nemaju. O dvorani i uvjetima suvišno je više i pričati. Bez obzira na sve Plemkinje ne odustaju, i svaki puta nas obraduju dobrim rezultatima. Ono što najviše raduje jeste mladost ekipe i vrijeme Plemkinja tek dolazi, i onda će biti još puno priča o njima. I opet po tko zna koji puta treba naglasiti i spomenuti jedno ime u cijeloj ovoj priči, a to je Nikolina Pandža. Da nje nije one bi bilo ni ove lijepe sportske priče.
