Kada se spomene ŽKK Zrinjski 2010 sve počinje i završava s trenericom i predsjednicom kluba Nikolinom Pandža. Priača je započela 2010 godine i za ovih 12 godina klub je napravio uspjehe vrijedne divljenja. Ono što smo danas sigurni jeste činjenica da bi velika većina sportaša nailazeći na mnogobrojne prepreke i nerazumijevanja odustala od kluba i sporta. Na sreću postoji ona manjina u kojoj je Nikolina. Za nju su strane riječi neću i ne mogu. Rezultat toga je klub koji je danas u seniorskoj konkurenciji izborio igranje u najvećem rangu BH košarke, a mlađe kategorije su se okitile mnogobrojnim naslovima.
Danas nitko osim Nikoline ne zna koliko je bilo teško popeti se na vrh u gradu koji nema sportsku dvoranu i gradu kome je sve važnije od sporta. Godinama je grad “zatvarao oči” na potrebe svojih sportskih kolektiva. Za sve bi se iznašla sredstva, ali za sport veoma teško. Mnogi su odustali i digli ruke od svega, ali ne i ŽKK Zrinjski 2010 i Nikolina Pandža. Gledajući stvari od samog početka ostaje nejasno odakle su crpili energiju za sve aktivnosti u klubu. Iza njih je na stotine utakmica i bezbroj kilometara, ali i vitrine pune medalja i pehara namijenjen pobjednicama.
Košarkašice Zrinjskog 2010 naše Plemkinje su upravo rođene pobjednice, kako na terenu tako i izvan njega. Osim mentaliteta pobjednika ono što ih krasi i što treba uvijek naglašavati jeste kultura ponašanja. U današnje vrijeme modernih tehnologija teško je naći skromne i dobro odgojene djevojke. Nikolina ih je našla i okupila u ŽKK Zrinjski na ponos njih i njihovih roditelja, ali i svih koji vole sport i Zrinjski. Sve misije koje je klub imao pred sobom su ispunjene. Ako postoji neka sportska i ljudska nagrada za sav trud, red, rad i znoj ona bi trebala biti uručena upravo trenerici Nikolini, a za nju je ipak najveća nagrada ŽKK Zrinjski 2010 koji je za nju i njene djevojke puno više od sportskog kluba.
HERCEGOVINA.in
