Godinama za nama je i godina koja je donijela dosta turbulencija u sportu. Mostar je nekada bio perjanica dvoranskih sportova, a školska dvorana na Bijelom brijegu pamti puno toga lijepoga i dobroga. U posljednje vrijeme malo je toga lijepoga. U sport se već odavno umiješala politika, a gdje je puno politike malo je sporta. Na koncu svake godine se sumiraju rezultati, te se piše o onima koji su najuspješniji.
Što se tiče ženskog sporta u Mostaru perjanica su košarkašice ŽKK Zrinjski 2010. Iako se trenutačno Plemkinje ne natječu u najvećem rangu BH košarke po svemu im je mjesto tamo. U prošloj godini su Plemkinje ostvarile povijesni rezultat i plasman u doigravanje za prvakinje BiH. U odnosu na konkurenciju to je povijesni uspjeh s obzirom na sve okolnosti koje nisu išle na ruku ŽKK Zrinjski 2010.
I ptice na grani znaju da Mostar nema sportsku dvoranu, a to znači da dvoranski sportski klubovi nemaju ni najosnovnijih uvjeta za normalan rad. Svjedoci smo da se i dosta kolektiva ugasilo, a oni koji su ostali i opstali to čine nadljudskim naporima. Dug je popis uspjeha ŽKK Zrinjski 2010 iz prošle godine. Uspjesi su ostvareni u svim dobnim kategorijama, a onaj povijesni seniorski će biti upisan zlatnim slovima u knjige ne samo kluba, nego i sporta u Mostaru općenito.
Prešle su Plemkinje bezbroj kilometara. Često su iz autobusa istrčale na parket i praktički bez ikakve normalne pripreme igrale su utakmice protiv klubova koji imaju i višestruko veće proračune i puno bolje uvjete za rad i igranje utakmica. Svaka nova utakmica bila je borba i to ne borba na terenu protiv protivnica nego borba za preživljavanje. Kako su uspjele i kako preživljavaju najbolje zna Nikolina Pandža koja je i alfa, i beta, i gama kluba. Obavlja sve funkcije u klubu od one predsjedničke do trenerske, a izvan terena je roditelj svim svojim igračicama. Ako joj ikakva satisfakcija može biti ona je uspjela biti i trener i roditelj svojim curama i to zorno pokazuju sportski rezultati, ali i ponašanje Plemkinja izvan njega.
I umjesto da Nikolina slaže taktiku i priprema Plemkinje za utakmice ona prije toga mora brinuti za termine treninga, organiziranje putovanja i traženja crkavice za preživljavanje. Da, dobro ste pročitali za preživljavanje jer obijanje raznih pragova po institucijama u potrazi za nečim što konkurentkinje imaju je ništa drugo nego puko preživljavanje. Po tko zna koji puta ćemo reći i napisati je da nema Nikoline ne bi bilo ni ženske košarke u Mostaru ni jednog sjajnog sportskog uspješnog sportskog kolektiva.
Plemkinje su nakon povijesno uspješne sezone bile prisiljene napustiti društvo najboljih jer se nije mogla igrati Premijer liga bez pomoći lokalne zajednice. Na našu sramotu jedan Konjic ili jedna Gradiška mogu imati premijer ligašku ekipu, a Mostar grad koji se svuda diči da je grad sporta to ne može. U Mostaru su nažalost stvari drugačije posložene jer postoji ono pola-pola, a kako druga polovica nema ženskog košarkaškog kluba tako su i Plemkinje ostale na margini, bar što se tiče pomoći iz gradskog proračuna.
I nakon svega u toj turbulentnoj godini smo bili prvo ponosni, pa onda tužni. Ponosni smo bili na Plemkinje koje su na parketu branile i obranile čast dresa koji nose, a onda nakon te sportske euforije smo bili tužni jer nije bilo sredstava za nastavak te sportske bajke. Nakon svega nije preostalo ništa drugo nego žargonski rečeno povući se na pričuvni položaj i igranje Lige u kojoj nemaju nikakve konkurencije, te čekati novu sezonu u kojoj će se Plemkinje vratiti tamo gdje pripadaju. One to kao najbolji ženski sportski kolektiv iz prošle godine u Mostaru i više nego zaslužuju.
I da zaključimo Plemkinje su najbolji ženski kolektiv u Mostaru ma koliko to nekima smetalo ili zatvarali oči na tu činjenicu. Plemkinje će i u ovoj godini kao i do sada igrati onako kako znaju i kako ih je trenerica naučila, a naučila ih je da budu najbolje kako na terenu, tako i izvan njega. Ukoliko imate djevojčicu koja želi da se bavi sportom upišite je u ŽKK Zrinjski 2010 i tu sigurno nećete pogriješiti.
HERCEGOVINA.in
