Mostar ima veliki broj sportskih kolektiva. Neki su uspješni, neki nisu i to je tako svuda u svijetu. Za uspjeh treba puno toga, a osnovno je imati talent, ambicije i volju za uspjehom. ŽKK Zrinjski 2010 je krenuo od nule prije deset godina, a danas je primjer svima kako treba funkcionirati jedan sportski kolektiv.
U ŽKK Zrinjski 2010 djeluju sve selekcije, od one najmlađe, pa sve do seniorske, tako da je to klub za sve generacije. Sjećam se tih početaka i znam da danas ovoga kluba ne bi bilo da nije bilo jedne sportašice koja živi ŽKK Zrinjski 2010 24 sata na dan. Ona je Nikolina Pandža i ona se brine za sve u klubu. Za slične funkcije u drugim klubovima kaže se da direktor sjedi u fotelji, a ona je daleko od fotelje jer je uvijek na terenu i na klupi svojih Plemkinja.
Uvjeti u kojima klub radi su jako loši. I ptice na grani znaju da Mostar nema dvorane, ali za ŽKK Zrinjski nema prepreka. Kroz ovih deset godina klub je išao korak po korak. Često su Plemkinje bile neravnopravne spram svojih protivnica, ali nikada nisu pokleknule i stale. Igrati za klub koji voliš u najdražem dresu motiv je koji ih je vukao naprijed. Taj motiv doveo ih je do najvećeg ranga u ženskoj košarci, ali zbog nedostatka sredstava mjesto u društvu najboljih morale su prepustiti onima od kojih su bolje na parketu.
Da je ovaj grad samo malo drugačiji i samo malo više zainteresiran za sport omogućio bi ovim sjajnim djevojkama da se natječu u najvećem rangu jer su to one zaslužile. Ostavile su srce na parketu, ali zbog nerazumijevanja sredine u kojoj rade morale su za sada odustati od svojih snova. Da je klub u nekom drugom gradu ne sumnjamo da bi dobio ono što zaslužuje. Plemkinje zbog toga neće klonuti duhom, one se ne predaju ni na parketu, a ni bilo gdje drugo. One su sportski ponos grada koga predstavljaju pobjedama bilo gdje da igraju. Plemkinje idu dalje u nove pobjede, a iskreno se nadamo da će već iduće sezone biti tamo gdje im je mjesto, a mjesto im je u društvu najboljih.
