Postoje trenuci u životu koji nam zauvijek ostaju u sjećanju. Ova fotografija je jedan od tih trenutaka i ona je samo šlag na kraju jedne cijele sportske i uspješne sezone ŽKK Zrinjski 2010.
Plemkinje su napokon dočekale svojih pet minuta da se okušaju s najboljim u državi i ta misija se itekako pokazala uspješnom. Bio sam uz te cure čitave sezone. Strepio s njima ne kao one ispod koševa, ali ne i daleko od njih. Radovao sam se njihovim pobjedama i tugovao sam nakon nesretnih i nezasluženih poraza. Neiskustvo je na početku odnijelo nekoliko pobjeda, ali sve se to kraju vratilo, i moralo se vratiti ovim curama i njihovoj trenerici.
Niko od nas se ne bi volio naći u Nikolininoj koži, jer pored treniranja i igranja valjalo je osigurati sredstva da klub radi i egzistira. Na kraju ovi sjajni sportski rezultati su im nagrada za sve ono što su istrpjeli tijekom ne samo ove sezone, već i od samog osnutka kluba. Da se u ovom gradu i ovoj državi vrjednuju rezultati primarno bi se Nikolina i njene cure bavile košarkom, a sve ostalo bi im bilo osigurano.
Ovim curama ne trebaju iznajmljeni stanovi , niti hrana u restoranima jer su sve one tu naše i domaće. Sve što su uspjele, uspjele su zahvaljujući svojim radom i odricanjima. Uspjeh ovog kluba je tim veći ako se zna da za prvu ekipu nastupa dio kadetkinja i juniorki i ako im se omogući da ostanu na okupu kraj će im biti daleko od granica ove države. Kao čovjek koji je cijeli život u sportu i oko njega ponosan sam što sam dio njihove priče. I kao što sam napisao u naslovu postoje trenuci u životu koji nam zauvijek ostaju u sjećanj i i dobivaju pravu vrijednost, tek kada se podjele sa dragim osobama. Ovo nakon jedne sjajne sezone definitivno je jedan od njih.
HERCEGOVINA.in
