TAMO GDJE SAM STALA,
TI NASTAVI SINE
Kada pođem na put ka visini,
ostavit ću poklon, svojoj domovini,
ostavit ću stihove i notu,
ostavit ću pečat o svome životu.
U svakoj sam pjesmi jasno pokazala,
što za mene znači, ova zemlja mala,
što za mene znači, ovaj tvrdi kamen,
šipak, loza, smokva i maslina,
što su ove zemlje simbol i što su joj znamen.
Nek’ budući naraštaji čitaju i vide,
da se ove svete grude, nikada ne stide,
nek’ se dive toj ljepoti, ovog malog raja,
jer ovo je blago bez početka i kraja.
Kada sklopim oči, odem u visine,
tamo gdje sam stala, ti nastavi sine,
uči svoju djecu, s ponosom im reci,
tko su tvoji roditelji i tko su im preci.
Neka djeca uče i nek’ oni znaju,
nauči ih dragi sine, našem običaju,
da je nama vjera, uvijek glavna bila,
da se ovdje vijekovima krunica molila.
I još jedna sine, velika je moja želja,
da pokažeš svojoj djeci,
za grobove predaka
i grobove tvojih roditelja.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 14. ožujka 2021.
