Ne mogu, ne mogu, srce me boli. To je bilo tako dobro i mirno dijete. Kad bih ga vodio u trgovinu, dao bih mu da izabere što god želi, a on bi, nakon što je izabrao, ipak gledao u mene da mu potvrdim da smije to uzeti, jecajući, u šoku, priča susjed obitelji u kojoj se u srijedu navečer dogodila velika tragedija.
Trogodišnji dječak iz jednog sela pored Siska navodno je preminuo od posljedica pada iz dječjeg krevetića.
Dijete je prvo oživljavala Hitna pomoć, da bi reanimacija bila nastavljena u sisačkoj bolnici, gdje su konstatirali smrt. Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije Tomislav Fabijanić kaže kako je Hitna zaprimila poziv nešto prije 19 sati u srijedu, u kojem im je rečeno da dijete ne diše. Dječak je zatečen bez svijesti, pulsa i znakova života. Ravnatelj sisačke bolnice Tomislav Dujmenović je rekao kako je oživljavanje djeteta nastavljeno i kod njih, no nažalost bezuspješno, a dječak nije imao vanjske ozljede. Po nalogu županijskog odvjetnika, tijelo dječaka je prevezeno u Zagreb, na Zavod za sudsku medicinu, gdje će biti utvrđen uzrok smrti. Policija je dojavu o smrti djeteta, na kojemu nema vidljivih vanjskih ozljeda, zaprimila iz bolnice i provodi kriminalističko istraživanje. Kako nam je rekla ravnateljica sisačkog Centra za socijalnu skrb Alenka Ljubešić, toj su obitelji pružali socijalnu podršku i pomoć zbog nekih ranijih obiteljskih odnosa, mjera nije bilo.
– Koliko smo mi upoznati, riječ je o nesretnom slučaju i duboko smo potreseni. Majci smo odmah pružili psihološku pomoć, i s njom je kolegica uvijek dobro surađivala. U obitelji je još maloljetne djece, kojima ćemo isto pomoći – rekla je ravnateljica.
Supružnici, prvi susjedi obitelji s kojima smo razgovarali, dječaka su povremeno čuvali dok je majka radila.
– Njegove sestrice i majka su oko 18 sati otišle na misu, a ja sam malenog uzela na čuvanje. Oko 18.45 sam ga odvela kući, gdje je bio i njegov očuh. Kad sam se vratila kući, tek sam skinula mokru odjeću, došle su njegove sestrice u suzama govoreći da je braco pao iz krevetića i da mu srce ne kuca – potreseno je ispričala susjeda. Očuh je rekao, dodaje, da se maleni igrao, pa otišao spavati. Vjerojatno je morao piškiti, a kako su ga odvikavali od pelena, najvjerojatnije se penjao preko ogradice krevetića i pao. Očuh je u drugoj sobi gledao televizor, kad je čuo udarac, prepričava susjeda.
– Bio je zdrav i jak. Volio je biti kod nas, svašta je s nama radio po vani. Jako smo ga zavoljeli. Išao je s nama na livadu, brinuti o životinjama, često je bio kod nas. Vratili smo ga kući, kako je majka zamolila. Slomili smo se kad smo vidjeli njegovo malo beživotno tijelo – u plaču kažu susjedi obitelji koji su bili jako vezani uz dječaka.
