Naš književni kritičar, leksikograf i esejist Velimir Visković na Facebook profilu objavio je tužnu vijest: u 82. godini života preminuo je poznati hrvatski novinar, književni kritičar, kolumnist, esejist i polemičar Igor Mandić. Kako je napisao Visković, Mandić je preminuo u nedjelju popodne oko 18.30 sati, piše Slobodna Dalmacija.
Mandić je godinama imao srčane probleme, a zbog korone sa suprugom Slavicom povukao se u zajednički stan u Filipovićevoj ulici. Otkrio je da je Mandić imao jako napornu noć sa subote na nedjelju te da je slabo spavao, a popodne mu je odjednom pozlilo zbog čega je završio u bolnici Sveti Duh.
Viskovićevu objavu prenosimo u cijelosti:
“Maloprije mi se javila Slavica: – Danas predvečer, oko 18 i 30 umro je naš Igor! Već godinama je imao srčane probleme, zadnje dvije godine Slavica i on su se pred koronom povukli u svoj stan u Filipovićevoj, nismo se viđali, povremeno bismo se čuli telefonom. Slavica kaže da je imao jako napornu noć, slabo je spavao, ali vjerojatno sluteći kraj naručio je baš otmjen ručak s gratiniranim školjkama (Saint Jacques) i šampanjcem. Popodne mu je pozlilo, završio je u bolnici Sveti Duh. Gasio se, ali bio je priseban; Slavica kaže kako ju je sestra pitala koliko Igor ima godina, na što je ona rekla osamdeset i dvije, a Igor je iz druge sobe dobacio: – Osamdeset i tri! (Iako mu je rođendan tek u studenom…) Dragi moj prijatelju, živio si i otišao sa stilom, pisao kritike za Jutarnji praktično do zadnjeg dana; otišao gosparski, bez mrcvarenja, uz birano jelo i dobru kapljicu. Ne razdvajajući se do zadnjeg trena od svoje Slavice.
Igor Mandić rođen je u Šibeniku 20. studenoga 1939. godine, tijekom života objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Bio je cijenjeni intelektualac i višegodišnji suradnik brojnih radijskih i TV postaja. Dobitnik je i nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.
Završio je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio je zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.).
