Ovu pjesmu napisala je tinejdžerica bolesna od raka.
Htjela je vidjeti koliko će ljudi shvatiti njenu pjesmu. Pjesmu je napisala djevojka u posljednjoj fazi bolesti u bolnici. Proslijedio ju je njen liječnik.
Budite sigurni da ste shvatili završnu napomenu poslije pjesme.
Da li si ikada gledao djecu
na vrtuljku?
Ili slušao kako kiša
zapljuskuje zemlju ?
Da li si ikad pratio
leptirov kaotičan let?
Ili zurio u sunce
na zalasku?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Da li protrčiš kroz svaki dan
kao da letiš?
Kad pitaš Kako si,
čujes li odgovor?
Kad se dan završi,
odlaziš li u krevet
sa sljedećih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Kažeš li nekad svom djetetu
uradit ćemo to sutra,
i u svojoj žurbi
ne primijetiš njegovu tugu ?
Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato što nisi imao vremena
ili nisi pozvao i rekao Bog?
Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.
Kad trčiš da stigneš negdje
propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka.
Kad brineš i trčiš kroz dan,
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.
Život nije trka.
Uspori.
Čuj glazbu.
Prije nego što se pjesma završi…
Dragi prijatelji: Molim vas, proslijedite ovu poruku svakome koga znate, čak i onome koga ne znate! Ovo je molba jedne posebne djevojčice koja će uskoro napustiti ovaj svijet zbog raka. Ovoj mladoj djevojci ostalo je samo nekoliko mjeseci života i njena je želja da slanjem ove poruke poruči svima da žive punim plućima, onako kako to ona nikad neće moći.
