ZAŠTO SE JEDAN PAR ODLUČIO POSEKSATI U MAGNETSKOJ REZONANCI
‘Jedini smo koji su to uspjeli obaviti bez pomoći viagre, ponosna sam na to’. Iz stroja su izvučeni goli i oznojeni kao da su izašli iz pećnice, obukli su se i požurili vidjeti slike koje su nastale.
Bila je uzbuđena i nervozna, ali ne baš i napaljena, prisjeća se Ida Sabelis. Te subote ujutro kada je sa svojim dečkom putovala tri sata iz Amsterdama na sjever, do grada Groningena, na samom kraju Nizozemske. Tamo je razgovarala s tri znanstvenika u laboratoriju s magnetnom rezonancom (MRI) kada joj je nešto palo na pamet.
“Shvatila sam da sam jedina žena u prostoriji. Razmišljala sam, naravno da sam jedina žena koja je uključena u istraživanje o ženskom tijelu!”, prisjeća se koliko ju je to iznerviralo.
Ida i njezin partner kao mladi par sudjelovali su u istraživanju u kojem su znanstvenici napravili slike unutrašnjosti ljudskog tijela tijekom seksa. Bilo je to 1991. kada su se Ida i Jupp poseksali u instrumentu za Magnentnu rezonancu (MRI).
Iako je bila jedina žena u sobi, upravo je ona pljesnula svog dečka po leđima i rekla: ‘I hoćemo li to obaviti?’ Ida je pristala da sudjeluje u ovom projektu jednim dijelom iz usluge, ali više zbog toga kao uslugu što je strastveni antropolog. Mladost je provela uglavnom u borbi za ženska prava, piše Vice koji je objavio priču o paru koji se pred znanstvenicima poseksao.
Kada su Ida i Japp legli goli u MRI stroj malo su prilagodili originalnu ideju po kojoj je on trebao biti na njoj te da u misionarskoj pozi obave što treba. “U ovoj pozi jedva osjećam išta. A i Jupp mi je bio pretežak u toj maloj cijevi”, objasnila je Ida. Legla je leđima prema njemu, tri istraživača otišla su u sobu za upravljanje magnetnom rezonancom kako bi kroz debelo staklo promatrali što se događa. “Čujete li nas?”, pitao je jedan preko mikrofona. Ida je odgovorila s -da, dok se Jupp hihotao.
Inicijator cijele ideje bio uporan
Cijelu ideju Idi je iznio Menko Victor ‘Pek’ van Andel, partner njezinog najboljeg prijatelja. U jednom telefonskom pozivu objasnio joj je kako je dobio ideju o vrlo posebnoj i originalnoj ‘tjelesnoj umjetnosti’. Htio je napraviti fotografiju ženskog trakta tijekom seksa koristeći magnetnu rezonancu.
“To nikada nisu napravili. Nikada!”, ponavaljao joj je Pek koji je Idi bio drag, ali i ekscentričan. Bila je skeptična, ali intrigirana. Pek, možda je bio ekscentričan, ali je bio medicinski istraživač i sudjelovao je u izumu umjetne rožnice.
Imao je pristup MRI uređaju, a akademsko-znanstveno okružje davalo joj je garanciju da od svega neće nastati porno uradak. U Labosu, kad asu ih smjestili u cijev magnetne rezonance, par je bio potpuno uvučen unutra, samo su im stopala virila.
Jupp se brinuo hoće li moći postići erekciju, no Ida mu je ubrzo otklonila svaku sumnju. Namjestili su i počeli uživati. S vremena na vrijeme začuli su instrukcije preko monitora, tada bi oboje prasnuli u smijeh. “Erekcija je u potpunosti vidljiva, uključujući korijen. Ostanite u tom položaju”, rekao bi netko iz kontrolne sobe. Na to bi Ida i Jupp pokušali ostati ozbiljni i ležati što mirnije da se ne smiju dok je MRI ružio oko njih.
Kada magnetna rezonanca skenira to izgleda kao da kutija puna obručeva koji poskakuju i udaraju jedan u drugog, što proizvodi buku vjerojatno najveću među medicinskim instrumentima. Ida i Japp vodili su ljubav usred te buke, nakon 45 minuta dobili su uputu da ‘završavaju’, što su i učinili.
Iz stroja su izvučeni goli i oznojeni kao d asu izašli iz pećnice, obukli su se i požurili vidjeti slike koje su nastale. “Kada sam ih vidjela pomislila sam – aaa znači tako se uklapamo. Bile su prelijepe! Mogla sam vidjeti svoju maternicu, a tu je bio i Jupp, na mjestu koje sam poznavala samo iz vlastitog osjećaja, odmah ispod grlića maternice. Jasno su se vidjeli detalji, uključujući i mjesto gdje su se naši trbusi spajali. Bilo je toliko detalja da sam ostala bez teksta”, opisala je Ida.
Rezultati digli buru u javnosti
Jedina osoba koja nije ostala bez teksta je bio inicijator cijelog eksperimenta Pek van Andel. Gledajući slike odmah je primijetio da je Juppov penis bio iskrivljen u oblik sličan bumerangu. Promatrajući iznutra bio je pod kutem od približno 120 stupnjeva, što ni jedini koji se u povijesti pozabavio ovom vrstom anatomije Leonardo da Vinci nije mogao znati, niti je to nacrtao. Pek je odmah znao da su njihovi rezultati značajniji od umjetničkog projekta.
Preliminarni skenovi predani su magazinu Nature, Ida je bila postpusana kao koautorica, magazin ih je odbio bez objašnjenja. Kada su se nizozemski tabloidi dokopali priče izvrnuli su kontekst u smjeru da se u magnetnoj rezonanci seksalo, dok bolesni čekaju na pregled. To nije bilo istinito, jer su MRI koristili izvan radnog vremena. Bolnica je isprva zabranila daljnja istraživanja što je značilo da znanstvena studija neće biti moguća.
Pek se ipak nije obeshrabrio, odlučio je da bi za iscrpno istraživanje ipak trebao uključiti nekoliko parova. Nakon mjeseci lobiranja, zelenog svjetla od predstojnika ženske medicine i radiologije, morao je obećati da će projekt ostati potpuna tajna. Na sve je pristao, uz nadu da će dio o tajnosti ipak promijeniti na kraju ispričao je za Vice.
Istraživanje je trajalo osam godina od 1991. do 1999. sudjelovalo je osam parova i tri singl žene. Svi eksperimenti odrađeni su u misionarskoj pozi, a volonteri su bili stariji od 18 godina. Rečeno im je da mogu prekinuti eksperiment u bilo kojem trenutku, to nitko nije učinio. Ali ono na što Ida ukazuje jest da niti jedan muškarac, osim Juppa, nije uspio izvršiti zadatak bez viagre.
“Bili smo jedini par koji je uspješno odradio priču bez viagre”, kazala je ponosno. “Za mene ovaj eksperiment ostaje kao svjedočanstvo moje i Juppove sreće. Mislim da to nedostaje, u kojoj mjeri par mora biti povezan kako bi se snašli pod ovim uvjetima”. Nakon osam godina i tri propala zahtjeva, napokon magazin British Medical Journal objavljuje ovo istraživanje. Pod nazivom ‘Magnetic Resonance Imaging of Male and Female Genitals During Coitus and Female Sexual Arousal’, i Ida i Pek tvrde da je to njihov najcitiraniji znanstveni rad.
“To će vjerojatno biti moja ostavština. Ipak, sretna sam ne biramo mi što će ostati iza nas, a neki ljudi za sobom ne ostave ništa”, kazala je Ida koja danas predaje na predmetu organizacijska antropologija na Sveučilištu Vrije u Amsterdamu.
