Osvojiti duplu krunu i napraviti jedan veliki iskorak u Europi je ono što sanajaju svi nogometni klubovi njihovi navijači u BiH. I dok ostali sanjaju to je uspjelo Zrinjskom i godina iza nas ostat će upisana zlatnim slovima u povijesti najstarijeg i najtrofejnijeg kluba na našim prostorima.
Tu godinu pamtit će vječno svi oni kojima je lenta crvena u srcu i pričat će nekada svojim unucima o danima ponosa i slave. Ostat će zapisano i zapamćeno puno toga, od onog nezaboravnog gostovanja na finale Kupa BiH u Zenicu, preko veličanstvene proslave pred Kosačom, fenomenalnih gostovanja po Europi, pa do onih trenutaka euforije i sreće nakon utakmica protiv Alkmarra i Aston Ville. To se ne može riječima opisati, to se trebalo doživjeti.
Danas imamo veliki, mostarski i europski HŠK Zrinjski. Klub koji je prije tridesetak godina krenuo od nule i vinuo se do visina na kojima je danas, Svi ti uspjesi su rezultat dugogodišnjeg rada i truda. Trebalo je preboljeti sve “dječije” bolesti i valjalo se učiti na pogreškama da bi se došlo do ovoga što imamo danas.
Mostarki i europski Zrinjski najavio je kada je u klub dolazio prije 12. godina Danko Šulenta. Zaljubljenik u nogomet i fanatik Zrinjskog znao je da treba zasukati rukave, i bio je spreman uhvatiti se sa svime u koštac. Tih dana u Upravu HŠK Zrinjski, a bilo je to u mjesecu srpnju ljeta gospodnjeg 2012 ušli su Danko Šulenta i Davor Martinović kao uspješni poslovni ljudi, ali i kao veliki navijači kojima je Zrinjski u srcu. Nakon tih 12. godina rezultat je europski HŠK Zrinjski.
Da se razumijemo uzlet Zrinjskog je počeo ranije i vječno će se pamtiti prva titula na 100 godina kluba 2005. godine kada je klub vodio Zdenko Džidić i kada se na stadionu pod Bijelim brijegom klicalo velikom Zoranu Rajoviću. Tada je udaren temeljac za veliki klub koji je postao veliku u domaćim okvirima, a ovo sada je na tim temeljima izgrađen klub za koga se zna i o kome se priča u cijeloj nogometnoj Europu.
Nemjerljiv je i udio u svemu predsjednika kluba Denisa Lasića koji je i prije nego što je počeo obnašati najveću funkciju bio uz Zrinjski i pratio ga kako raste i razvija se. Ostat će sigurno zapisano da je upravo za njegovog mandata Zrinjski napravio što je napravio i kapa mu do poda za sve, kao i svim ljudima koji su danonoćno u klubu. Ima ih sigurno puno više nego što zamišljamo, a još svakako vrijedi istaći Ivana Beusa koji je godinama vojnik kluba i koji je obavljao puno funkcija u klubu i oko njega.
Uvijek pišemo da sve ovo ne bi bilo moguće da se u tijeku rata nije mislilo na sport i nogomet. Nemjerljiv je doprinos Jadrana Ćele Topića koji je prvi predsjednik kluba, njegovog brata Marina, novinarskog doajena Ivana Ćubele, velikog Miroslava Micana Kordića i svih onih koji su tada pomogli da se klub osnuje.
Bilo je uspona i padova. Bilo je punih, ali i praznih tribina na stadionu pod Bijelim brijegom. Navijači će pamtiti i eru Božidara Bate Puljića kao direktora kluba koji je prvi skupa s Vladimirom Skočajićem klub po prvi puta izveo u Europu.
Neki nažalost svi dočekali ovo što imamo danas. Ono što smo sanjali za besanih noći tih devedestih i ono o čemu smo maštali trucjakući se u starim kombijima na gostovanja prema Posušju i Orašju, danas se ostvarilo. Snovi i mašta su postali stvarnost i mogući su kada se radi o HŠK Zrinjski. Sanjali smo i o modernom stadionu sličnom onima na kojima smo gostovali prošle godine. Izgleda da i taj san postaje java, ali svejedno imam osjećaji da oni bageri koji ruše stajanje ubadaju u srce sve one koji su dio mladosti ostavili na tom kultnom navijačkom mjestu.
Mi smo imali sreću pa smo doživjeli puno toga skupa s tom tribinom. Vječno će se pamtiti slavlja s Makom i Krešom nakon pogodaka i pobjeda Gradskim derbijima. Pamtit će se lude proslave pobjeda i naslova. Ostat će u pamćenju i naš Keta s megafonom na ogradi stajanja kao i legendarni kapetan Pero Stojkić. Tradiciju te sinergije igrača i navijača nastavili sui i nastavljaju Nemanja i Slobo.
Nestvarne slike nakon epskog preokreta protiv Alkmarra mogu poslužiti kao scenario za film. To što je uspio Zrinjski nije uspio niko, niti će to kome skoro uspjeti. Dupla kruna i europski iskorak su motiv da se dalje krene još bolje i još jače. Zrinjski će nastaviti tamo gdje je stao, onako kako samo on zna. Mostarki, europski i Plemićki.
Dobit će Zrinjski i njegovi navijači novu, modernu tribinu kakvu i zaslužuje klub ovog renomea. Prije toga krenut će Plemići u obranu onoga što je prošle godine osvijeno. Ima Zrinjski sve resurse za takvo nešto, a igrački kadar, stručni stožer, Uprava kluba uz one najvažnije vjerne navijače su zalog da oni pokali iz vitrina stadiona pod Bijelim brijegom neće nigdje. A onda valja Zrinjskom opet u Europu. Mostar i dalje miriše i mirisat će na Zrinjski.
HERCEGOVINA.in
