Spavaj mirno grade moj ne daj nikom snove da ti krade

SPAVAJ MIRNO GRADE MOJ
Kada noć navuče zavjesu od zlata
i kada mjesec pokuca na vrata,
svi ga dočekamo k´o najvećeg gosta,
a on na kraju odlazi ispod Starog mosta.
Ide on tamo, gdje se rijeke grle
i tako združene, prema moru hrle,
a zvjezdice male, na nebeskom svodu,
svake noći gledaju u tu bistru vodu.
U njima se tada, jaka želja rodi,
da igraju s mjesecom, noćni bal na vodi
i dok rijeke huče, k´o muzika da svira,
po vodi iskre skaču, prave ples leptira.
Ne mogu da zaspim i prošetam često,
pa posjetim i ja to čarobno mjesto,
gledam tu ljepotu od snage i moći,
dajem sebi obećanje i sutra ću doći.
Svuda je tišina, harmonija prava,
cijeli grad je utihnuo, već odavno spava,
sve je tako čarobno u smiraju noći,
želim mu se pridružiti i u snove poći.
Spavaj mirno grade moj,
ne daj nikom snove da ti krade,
i nek´ te mjesec miluje nježno,
a zvjedice sjajne, pjevaju balade.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 28. 02. 2016.