A neke ti ljude baš briga i kako i i šta si, kako se nosiš sa svim onim s čim oni ne mogu.. Odat će ti (možda) priznanje daleko od tebe, suviše je velik njihov ponos da bi ti osobno rekli kako ti se dive, a dive ti se vjeruj..
Neke ljude nije briga.. Da li možeš ili ne možeš Da li kašlješ, grčiš li se ili sve u tvojoj utrobi od bolova poigrava, to nisu njihove igre niti ih dotiču. Dok stojiš, dobro si. Kada padneš i za taj pad će te optužiti Reći će svašta. Sivom kredom će ti Sunce prefarbati Sve će one ptice poplašiti koje ti radosno hrle u krilo kao da se doma vraćaju..
Izmišljat će. O još kako će izmišljati. Da tvoje Sunce i nije bilo bogznašto a da su ptice puki izvor tvoje mašte jer si dobrano lud pa ti eto došlo malo da svijetliš Jer si dokon i nemaš drugog posla. Jer si budaletina koja ima srce. A neće dati susjedu topli obrok a zna da danima nije jeo niti je igdje zaposlen da bi kupio da jede.
A neće pitati, dok kosiš i vodu nosiš ni tebe ni bilo koga drugoga da preuzme teret da bi lakše bilo.. A neće za nikoga uraditi nešto dobro. A ako će i uraditi onda će trubiti na sva zvona da je uradio i time pobrati pred narodom kajmak bljutava okusa za se ..
I što je žalosno, uživat će u okusu Recite im da se dobra djela u tišini rade ako ih slučajno sretnete. A srest ćete ih U crkvama,u prvim redovima Tamo gdje se mnogo ljudi skuplja.. Srest ćete ih Kako mole, zazivaju nekog svog boga u tami vlastite duše.. Vidjet ćete ih u centru pozornice Tamo gdje su uloge dodijeljene navodnoj žrtvi
Tamo su oni. Ofirni. Stopljeni u masu. Jer ne umiju sami.. Jer, Krista takvi osudiše..i ne pokajaše se A mi ćemo ovakvi kakvi jesmo biti sami. Ne u čoporu. Nikad u svjetini koja osuđuje i baca kamenja.. Mi ćemo Ma mi ćemo već nekako preživjeti. Doći će nama ono jato ptica opet u prsa i zasvijetlit će Sunce koje njihova kreda neće moći posiviti. Nikad više.
