Međunarodni je dan sjećanja na žrtve holokausta – Varaždinski povjesničar Dretar: Nikad više rata – ne ponovilo se!
Na današnji dan obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta i s dubokim poštovanjem se prisjećamo svih žrtava najvećeg genocida u povijesti čovječanstva. Dan je to sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata, a održava se 27. siječnja, na dan kada je 1945. oslobođen najveći nacistički koncentracijski logor – Auschwitz.
Varaždinska županija i Grad Varaždin u subotu su na Židovskom groblju u Varaždinu organizirali komemoraciju povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. U sklopu ceremonije, izaslanstva Grada i Županije su, uz pratnju pripadnika Varaždinske građanske garde i Husarske garde Varaždinske županije, položila vijenac i zapalila svijeće ispred spomen-obilježja.
Prema riječima varaždinskog povjesničara Milivoja Dretara, spomenik je na tom mjestu postavljen prije točno deset godina, kao uspomena na nestalu zajednicu, na sugrađane koji su u srpnju 1941. godine zauvijek odvedeni iz svojih domova u njima nepoznato.
– Privid za nekim javnim radovima, kako su to objavile ustaške novine, ostao je privid jer svi su Židovi iz grada Varaždina i šire okolice poslani u logore smrti. Neki su stradali u Jadovnu na Velebitu, neki u Slani i Metajni na Pagu, neki u Loborgradu ili Đakovu, a velik dio njih u Jasenovcu, sa zloglasnom ispostavom u Staroj Gradiški. I ovdje u blizini postojao je logor koji je gutao nevine žrtve – zloglasna kaznionica u Lepoglavi. Širom ustaške NDH, vjerne sljednice fašističke Italije i Hitlerova nacističkog režima, u 40-ak logora stradalo je na tisuće i tisuće Židova, Roma, Srba, antifašista – kazao je Dretar.,
Spasili su se rijetki – bijegom u neku treću zemlju što je uspjelo rijetkima, ili pridruživanjem partizanima koji su vodili tešku borbu protiv ustaškog režima i nacističke vojske. I počasna građanka Varaždina Eva Akerman pješice je, s partizanskom kapom na glavi, prošla cijelu Hrvatsku, od logora Raba, do Banije, Papuka, Osijeka, Varaždina. I kad je rat bio gotov, u svom domu u Varaždinu više nije našla nikog svog.
– Razmjeri holokausta bili su strašni. Izgovoriti 6 milijuna nije teško, sekunda-dvije, ali kad bi održali minutu šutnje za svaku žrtvu, naša bi usta bila zatvorena 11 godina i 5 mjeseci. Šest milijuna… Danas, 27. siječnja obilježavamo Dan sjećanja na žrtve holokausta. Prije 80 godina Crvena armija stigla je do zloglasnog Auschwitza i oslobodila preživjele logoraše. Nekima, nažalost, više nije bilo spasa, dok su oni, poput našeg Olega Mandića iz Opatije, zapamtili kako je izgledao prvi trenutak slobode – opisao je Dretar.
Oni koji su preživjeli logore, patili su u sebi i slike strahota pratile su ih zauvijek. Njihova kasnija svjedočanstva pomogla su nam da shvatimo što se u Drugom svjetskom ratu točno zbilo.
– I kada su se zauvijek zatvorila vrata Mauthausena, Ravensbrucka, Terezina, Treblinke, Auschwitza i Jasenovca, trebalo je nekako nastaviti živjeti. Rat je završio, puške i topovi su utihnuli. Pobjeda nije bila samo na bojištu, pobjedu je značilo živjeti i stvoriti obitelji, krenuti normalnim životom. sve ono što im zločinci nisu htjeli. Ovaj dan obilježavamo u spomen na sve žrtve holokausta, u nadi da ćemo boljim razumijevanjem, uvažavanjem i edukacijom riješiti sukobe. Nikad više rata – ne ponovilo se – završio je povjesničar Dretar.
