Kad su se mediji ne tako davno čudili što radi u restoranu brze hrane kako bi platio stan i režije, Marko je rekao da su mnogi u zabludi i misle da to što si poznat može platiti račune, stanarinu, režije…
“Narod mora znati da se vi družite jer o vašim odnosima ovise njihovi privatni odnosi. Kako se vi družite večeras ovdje, o tome ovisi moj odnos u budućnosti u Mostaru, Banjoj Luci… Ja vas molim da mali Marko, koji je Hrvat, preziva se Bošnjak i pjeva u Srbiji, nikad ne bude napadnut u BiH od nas samih koji sjedimo ovdje jer vi o tome odlučujete”, zagrmio je 2016. godine Enis Bešlagić s pozornice Večernjakova pečata. Iako nam se čini kao da je bilo jučer, prošlo je dugih 9 godina od te večeri kad je Marko Bošnjak u rodnoj BiH pustio svoj glas i zapjevao “Što te nema” u prepunoj Kosači, a Enis Bešlagić postao Osoba godine u BiH.
Prilagodba Eurosongu
Svijet se itekako izmijenio, a taj Marko, koji se preziva Bošnjak, a Hrvat je, od dječaka je postao prava glazbena zvijezda te je pobijedio na Dori. Iako je 2022. godine za dlaku poražen s pjesmom “Moli za nas”, s balada se prebacio u nešto žestoko ili, pojednostavljeno, eurovizijsko, te je s pjesmom “Poison Cake” pobijedio. Iako mu mnogi spočitavaju da se dosta promijenio u odnosu na ranije i taj raniji nastup na Dori, čini se da je Marko samo shvatio kako funkcionira svijet Eurosonga te da pjesma nije jedino obilježje tog natjecanja. Na kraju krajeva, i sam je priznao da tamo prolazi show kaos i da je s međunarodnim producentima koji su mu pomagali i osmislio sve.
– Mislim da smo nakon prošle godine shvatili da na Doru treba ići s tim nekim pjesmama koje su malo tvrđe i agresivnije jer treba postići dobar rezultat, tako da mislim da je ideja da je prošlo vrijeme balkanskih balada i da treba ići s nekim show kaosom – kazao je nedavno. A kakvi su bili Markovi počeci u rodnoj Rami? Počeo je u crkvenom zboru i izdvajao se svojim anđeoskim glasom. To je shvatila časna sestra Anđelina Perić koja ga je odlučila poslati na festival. Evo što su o tome svojedobno ispričali roditelji. – Markovo pjevanje je čisti Božji dar. Točno je da u obitelji mnogi vole pjevati, ali dar za pjevanje kakav ima Marko, čini mi se, nema nitko drugi. – Pjeva od svoje pete godine, a njegov talent prva je primijetila časna sestra Anđelina Perić, koja ga je pozvala u crkveni zbor, gdje je Marko napravio svoje prve pjevačke korake – kazali su svojedobno roditelji Luca i Vlado Bošnjak. I Marko je u nedavnom govoru istaknuo časnu sestru Anđelinu.
– Časna sestra skužila je da znam pjevati i izvukla me iz zbora te rekla: – Bog ti je dao dar. Počela me prijavljivati na razne festivale duhovne glazbe i ona je bila glavni “krivac” za moj početak bavljenja pjevanjem – kazao je. Pohađao je Osnovnu školu “Marko Marulić” u Rami, bio omiljen među svima, a onda je otišao u Zagreb kako bi što bolje iskoristio svoj glazbeni potencijal. U tim mladenačkim danima bavio se i karateom, učio strane jezike, jednostavno, kao da se pripremao za veliki svijet na najbolji način. Iako još nije napunio 21 godinu, izuzev Dore, iza sebe ima i osvojenog Porina. Međutim, nije sve išlo jednostavno. Kako bi platio stan i režije u Zagrebu, donedavno je radio u jednom restoranu brzom hranom. I sam je isticao da ga nije sramota raditi kako bi zaradio, u čemu ga je definitivno oblikovao i hercegovački mentalitet, ali i vrijedna obitelj iz koje potječe. – I dalje radim gdje radim. Ne znam što ljudi očekuju, da s 19 godina imam tri tvrtke? Moram raditi neke poslove koje rade u većini slučajeva ljudi mojih godina. Na mom poslu svi su mladi ljudi koji su apsolutno kreativni, apsolutno talentirani, ali imaju takvu situaciju da si moraju zaraditi neki novac. Super je što postoje fast-foodovi koji će zaposliti mlade i dati im priliku. Bilo bi super da neki drugi poslodavci na drugim mjestima isto tako žele zaposliti nekoga mladog tko ima želju za radom i trudom. Ljudi žive u zabludi. Nije ovo Amerika. Možeš ti biti poznat, imati ljude koji te prate i podržavaju, ali na kraju dana to rijetko kome plaća račune kod nas. Može se živjeti u Hrvatskoj od glazbe, samo što ja, evo, trenutačno nemam takvu situaciju i imat ću je ako sve bude kako treba. Doći ću ja nekad i do toga, ali treba pregurati to neko razdoblje, treba se malo trgnuti. Bilo bi najtužnije da sjedim doma i govorim “ja sam umjetnik, ja sam pjevač i sad vi meni plaćajte da ja postojim i pjevam”. To tako ne funkcionira, vrlo rano sam to shvatio – zaključio je svojedobno Marko koji je, nadamo se, došao do razine da će moći živjeti isključivo od glazbenog stvaralaštva.
Zahtjevna publika
Komentari oko njegova nastupa su podijeljeni. Iako svatko nešto izvlači iz konteksta, sam Marko je rekao da nije isto uspjeti u Hrvatskoj jer je i publika zahtjevnija. – Publika je zahtjevnija, mislim da u Europi dosta toga može onako proći. Mi smo tu dosta kritični, ali možda to tako treba biti, ali možda nas to tjera da se više dokazujemo i radimo, što nije loše – kazao je. Marka sada čekaju Basel i Švicarska te taj dugo željeni Eurosong u koji se, kako je sam rekao, zaljubio od malena, od onog dana kad je vidio Severinu na pozornici s pjesmom “Moja štikla”.
