‘Iman jedno dite kojemu je otac poginija, on je moj’: Rađa progovorio o najintimnijim detaljima i najtežim trenucima u životu, priznao i da je posjetio Gotovinu u zatvoru.
Tončica Čeljuska u epizodi svojeg talk showa “U svom filmu” prikazanoj u utorak navečer ugostila je Dina Rađu, splitsku košarkašku legendu.
U dugom razgovoru s voditeljicom, Rađa je pričao o svojoj karijeri, postignućima, ali i o trenucima koji su mu obilježili karijeru, a pamtit će ih kao najteže u životu.
“Ne možemo se ne prisjetiti i velikog Dražena Petrovića, puno puta vam je bio suigrač…”, rekla je Čeljuska.
“To je jedan od najtužnijih momenata u mojoj karijeri i generalno u životu… Ta njegova smrt je svih nas duboko, duboko potresla. Oprostili smo se na aerodromu, on je krenuo u jednom, mi u drugom smjeru. Poslije par sati ti jave da je stradao… Nazvao sam Jerka Novosela, tako da sam imao informacije iz prve ruke. U tom trenutku, mogu samo reći, da nisam sjedio na fotelji, doslovno bih pao u nesvijest”, vidno je potresen govorio Rađa.
“Pokojni predsjednik Tuđman bio je veliki ljubitelj sporta, priuštili ste mu velike radosti, kao i cijelome narodu ’92. godine”, rekla je u jednom trenutku Čeljuska dok se na video zidu prikazivala slika Franje Tuđmana, Dražena Petrovića i Dina Rađe.
“Prije svake utakmice bi nas primio, nakon svake… Dobili smo medalje, nekakva priznanja, ordene…”, prisjetio se sportaš.
“Pozvao vas je i kad je bilo oslobađanje Knina, to je također bio emocionalan trenutak…”, dodala je voditeljica, s čim se Rađa samo složio.
“Malo se zna i o tome da ste bili u posjeti Anti Gotovini kad je bio u haškom pritvoru. Kako ste se na to odlučili?”, sljedeće je pitanje.
“Pa on je jedna jako intrigantna ličnost i mene je uvijek zanimao taj njegov lik i djelo. Zapravo, mene je oduvijek zanimala povijest. Kad sam bio klinac, kad sam bio u osnovnoj školi, htio sam biti profesor povijesti. Možda zato što je moj profesor povijesti bio profesor Krstulović koji je igrao u Hajduka nekad…
Uglavnom, generalno sam u životu obišao puno povijesnih mjesta jer mislim da ta mjesta puno bolju priču pričaju nego neke knjige i filmovi. Bio sam i u logorima, u Auschwitzu, na Ovčari, na poljima smrti u Kambodži, na Bleiburgu, u Vijetnamu… Jednostavno, kad dođeš tamo vidiš novu perspektivu.
A Gotovina, jednostavno me zanimalo, zločinac, nije zločinac… Dobio sam priliku, preko jednog prijatelja, upoznati ga. Nismo se znali prije, osim preko medija, trebalo je njega pitati za dozvolu. Nakon razgovora s njim, jednostavno sam stekao dojam o njemu, da čovjek ne može biti zločinac, da je on profesionalni vojnik. I film koji je izašao nedavno mislim da puno toga govori, mislim da ga dobro oslikava.
Strašan je utisak ostavio na mene, profesonalca, baš pravog vojnika”, oduševljeno je pričao Splićanin.
Nakon što su “protresli” teme ulaska u Dvoranu slavnih, djece i života u Zagrebu gdje je obitelj Rađa preselila prije godinu dana, osvrnuo se Dino i na hobije. Jedno vrijeme je bio “lud” za motorima, bavio se skijanjem, fanovi znaju da svira gitaru – svirao je s Bajagom i još “puno njih”.
U rubrici “Dvogled” o Dinu su govorili prijatelj Edin Salihagić i supruga Viktorija.
“On je najpravednija i najmoralnija osoba koju poznajem”, rekla je supruga. “Vjeran, zgodan, i svi ga se boje”, usporedila je muža s – dobermanom.
“Kako se vaša supruga snašla u Zagrebu?”, zanimalo je Čeljusku.
“Talentirana je, multipraktik! Ona je ljubav mog života, ona je moja srodna duša. Ples ju je dosta psihički digao i vratio u neke njene dane prijašnje. Ja sam vjerojatno njen najvjerniji navijač bio, znam koliko može, koliko zna… Kad ona krene u ritmu, nema tko ne pogleda prema njoj”, prokomentirao je Rađa suprugino sudjelovaje u emisiji “Zvijezde plešu”.
“Manje je poznato da ste filantrop…”
“Gledajte, život vas nauči i dobre i loše stvari. Dolaskom nekih novaca u moj život, pojavila se i neka skupina ljudi koja se pokušala tu ogrebat’. Imao sam dosta neugodnih situacija, posudiš novce i ne dobiješ nikad nazad, osjećaš se neugodno. I onda sam u nekom trenutnku odlučio s tim načinom raskrstit’. Odlučio sam ja tražiti ljude za koje znam da su stvarno od potrebe, da im pomognem.
Na moju veliku radost, to mi je jedan od najboljih poteza u životu… Ne volim o tome pričati jer to radim iz svog gušta, a ne da bih se pohvalio u javnosti… Ali iman jedno dite iz Slavonije kojemu je otac poginija prije nego što se rodio, u Vukovaru. Ima 27 godina, taj momak, čovik, ja njega doživljavan kao svoje dite. Otpratio sam ga od trećeg miseca do dan danas. Doktor je i to i je veliki ponos… On je moj. Ima još ljudi kojima san plaćao operacije u Americi, dice koju pomažen školovat…”, pričao je Dino u emsiiji.
