Moram ponovno objaviti ovaj osvrt koji napisah ponukan istupima istih moralnih nakaza iz Zagreba koji me na to nagnaše i danas. I, prije nego neki postave upit ”gdje su u tekstu ubijena djeca iz Izraela, Gaze, Irana i Libanona…”, objavljen je u kolovozu 2023. godine, otisnut na stranicama Motrišta, glasila Matice hrvatske Mostar, objavio je danas Darko Juka na svom profilu.
Projekt trajnoga stigmatiziranja Hrvata u BiH
Piše: Darko Juka
Jedna od najvećih podvala koja se provlači kroz cjelokupnu ljudsku povijest ona je o tomu kako ju pišu pobjednici. Povijest, zapravo, uglavnom pišu novac i lobisti, a kada pred nekim hrvatskim očima zašuškaju svote, bez odgode se pokreće propagandni stroj koji prekraja doživljenu stvarnost, satire dušu svjedoka te iste skrnavljene stvarnosti, preinačava činjenice, opako krivotvori cjelokupne povijesne tijekove, sve kako bi u opću memoriju bila uknjižena neka nova, dobro plaćena priča, koja naraštajima koji dolaze mora biti dogmativni narativ koji se potom više ne dovodi u pitanje.
Književnik Milo Jukić lani je u tu bilježnicu općega sjećanja, u koju sve rjeđe uspijevaju ući zabilješke svjetonazora koji je tek malo desnije od ljevice i od (lijevoga) centra, upisao svjedočanstvo novinara i diplomata Dragana Đurića o tomu kako su, nekada u drugoj polovici 1990-ih, redakcije Nacionala, Globusa i Feral Tribunea, dobile sljedeći nalog: ”Od danas za nas tema zločina Bošnjaka nad Hrvatima u BiH ne postoji”.
Nepunih trideset godina poslije, hrvatskoj javnosti kvazi-građansko-liberalne udruge podastiru nužnost samopročišćenja hrvatstva, Hrvatske i Hrvata. Propagiraju prijeku potrebu za nacionalnom katarzom kroza koju se nacija ima očistiti od svojega ogranka iz negdanje ”turske Hrvatske” i južnijega humskog prostora, bespoštedno posjeći krvožilne, živčane i DNK spone koje ju vežu s Herceg-Bosnom, HVO-om i svima njima koji ostadoše ”Antemurale Christianitatis” što niti su željeli niti tražili… Ali, zgodno je, i pored eurounijske svijetle i sigurne budućnosti bez novih krvoprolića, logora i ubijene djece (neka nam Ukrajina duši oprosti!), imati ”skutore”, graničare pa i ”divljake” na vječitoj predstraži… Valjda, u duhu poimanja ”graničarskoga mentaliteta” kakovim ga nedavno opisa Marko Tomaš kojega HRT u jednoj od svojih emisija najavi kao onoga koji je ”fašistima rekao zbogom na (mostarskomu) Bulevaru narodne revolucije”?!
Beograd svoj javni prostor nije ”uresio” ulicom ili trgom žrtava Srebrenice ili Uborka i Sutine (o potonjima kvaziudruge ne znaju ništa)… Sarajevo ne postavi spomenik masakriranima u Uzdolu i Grabovici ili rasporenima sa Stipića livada, ne nazva ulicu po četverogodišnjoj Mladenki Zadro koju prostrijeliše zajedno s majkom, niti trg po desetogodišnjemu Stjepanu Zeliću kojeg njihovi borci presjekoše rafalom preko leđa ili po dvanaestogodišnjoj mu sestri Mariji kojoj zrnom iz kalašnjikova rastvoriše nevina prsa u kućnoj postelji… Ne postavi Čaršija vodoskok mira u čast osmero bijelih anđela s dječjeg igrališta iz neslomljenoga Viteza…
Nije se nikada ni Washington okitio imenima spaljenih koje u smrt poslaše monstruozno imenovani ”Maleni dječak” i ”Debeli čovjek”… Ne sjeti se London na ”krstitkama” svojih parkova i trgova oduzimane nepoćudne bjelačko-aboridžinske djece s australskih prostranstava niti svih milijuna ugnjetavanih iz daleke nam Indije (i to su tek neke od stotina mogućnosti koje iskaču gdje god da globus dotakneš)… Nije Ankara neku svoju aveniju nazvala imenom pomorenih Armenaca ili u spomen na tisuće hrvatske, srpske i ine djece odvedene u janjičarske odrede, niti Pariz ikada imenova neki svoj bulevar po mrtvima s vreloga alžirskog pijeska… Na njihovim su bulevarima slavoluci nacionalnim pobjedama, a ne vječite stigme na imenu svojega naroda! Dapače, oni slave svoje pobjede, postignuća, otkrića, nacionalni rast, čak i negdanja osvajanja i teror nad slabijima, ma koliko danas to neumjesno bilo… Nepobitna istina!
Ali, kvaziudruge žele ”katarzu” i žele zagrebački trg s imenom ahmićkih žrtava. Dobro je to plaćena provedba gotovo 30 godina staroga plana trajnoga stigmatiziranja cjelokupne nacionalne zajednice Hrvata u Bosni i Hercegovini pred očima uljuđenog svijeta. A gdje bi to bilo bolje ”okruniti” nego u glavnomu gradu Republike Hrvatske, mjestu za koje isti onaj propagandni stroj kaže kako je ”ravnao orkestriranim pokoljima u izvedbi HVO-a”. Dvostruki zgoditak!
Ne uzima duhovno i mentalno zdrav čovjek zločince pod svoje skute niti im traži izlike za počinjena nedjela niti ih slavi kao junake (za razliku od nekih koji im dižu slavoluke). Ali, duhovno i mentalno zdrav čovjek ne prihvaća zloćudne nakane žigosanja čitave jedne pravedne borbe žigom zločina koji je bio sramotnim podvigom odmetnute skupine, a ne dio htjenja i naloga vojno-političkoga sustava! Sustava koji je nadljudski, izvan svih izgleda, obranio napadnuto ozemlje, spaljena ognjišta, bolnice i bogomolje, zlostavljane civile, osakaćenu djecu i obeščašćene žene, skrnavljena groblja i oltare. Duhovno i mentalno zdrav pojedinac svjestan je važnosti nacionalnoga ponosa i čuvanja povijesne čistoće koja se stoljećima iznova rađa iz činjenice da mu narod na oružje ustaje isključivo kada brani i čuva svoje.
Zagreb i vlast u njemu, Hrvatska i vlast koja joj je na čelu, Sabor i sve skupine koje ga čine, hrvatska javnost kako ona koju je Domovinski rat dotaknuo tako i ona koja ga ipak sve ove godine ne osjeća, moraju maknuti koprenu sljepila. Moraju jasno prepoznati neumjesno diranje u časno poginule, u nanošenje opetovane boli njihovim preživjelima. Moraju osjetiti i odbaciti nakanu stigmatiziranja čitavoga naroda s ove strane granice, onoga koji ostade malobrojan ali otporan. Upravo takov, on nalogodavcima ovih pokušaja predstavlja stalnu smetnju pa ga kušaju učinkovitim metodama raspale Jugoslavije obilježiti stigmom kolektivne krivnje! Ta iskonstruirana krivnja koja bi se osobito osokolila trajnim biljegom na jednomu od cvijećem urešenih trgova hrvatske metropole, u susjedstvu hrvatske uljudbe kojom se dičimo, u suživotu s kazalištima, koncertnim dvoranama i muzejima, u vječnosti bi besramno svjedočila – užasnu laž! Sudbinski opasnu laž!
Tim gnusnim htijenjem, tom veleizdajom nad samim pojmom nacije, Hrvatima u BiH hoće se slomiti snagu otpora, poniziti ih, duhovno razoružati i ”riješiti hrvatsko pitanje” provedbom one stravične ”građanske ideje” koja je tek opakom krinkom bošnjačkoga unitarizma. Ako niste, a niste, dragi Hrvati, s vaše strane granice okusili sarajevski, okusili ste onaj beogradski. Ako nije jednak, ovaj je još i gori. Oni što galame tražeći preimenovanje trga, zapravo u srži vrijeđajući ahmićke žrtve za koje od Boga tražimo vječni mir, znaju što je istina iza pomno postavljene scene. Vama ostalima, vrijeme je progledati i maknuti s očiju naočale s namještenim slikama koje vam godinama hipnotički vrte.
