Poznati glazbenik iz Mostara i veliki navijač Zrinjskog Mario Zovko oglasio se na društvenim mrežama i njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Odlučio sam nakon dugo vremena na FB napisati par riječi. S vremenom dolazi iskustvo, pa sam zadnjih godina većinom na svom profilu dijelio fotografije, pjesme, suradnje…Ne dirajući se tema u koje nisam do kraja upućen, niti sam osoba koja to treba raditi. No, mnogi koji me znaju samo preko društvenih mreža, ali i osobno, ne znaju da sam na utakmice Zrinje počeo ići davne 1996. Bila nas je šaka na Stajanju, veća šaka na Zapadnoj tribini. S obzirom da smo kao navijačka skupina formirani tek 1994., bili smo limitirani navijačkim pjesmama, gdje smo nerijetko pjevali i Torcidine navijačke pjesme. Markirali smo iz škole kad god je bila utakmica, no ne mogu se pohvaliti da sam bio baš vatreni Ultras koji je išao na gostovanja, samo povremeno u Široki i Čitluk. HŠK Zrinjski Mostar moja je prva i stvarna ljubav. Da, mnogi me znaju kroz javnost da sam navijač i jednog stranog kluba Manchester United . Možda nespojivo, ali nemam potrebe objašnjavati se ljudima koji uz Zrinju navijaju za Liverpool, Milan, Real, Barcu i sl. Sve ima svoju priču, već sam svoju ispričao, mnogo puta. Dakle naš mostarski ponos, pratim od malih nogu, i kada zajedno rasteš vidiš promjene i rast jednog mučki ugašenog kluba samo radi svog prefiksa koji je smetao, i dan danas mnogima smeta. Moralo se kažu, razumijem. Mračno doba je prošlo i desilo se oživljavanje, sve je trebalo ići iz početka. Rast se dešavao rapidno. Tribine su se počele puniti. Neke nove generacije su punile Stajanje, a Zapadna tribina se punila novim doajenima gdje se 90 minuta smiješ njihovim doskočicama. HŠK Zrinjski je postao institucija. Ono što je United bio za vrijeme Fergusona, rival kojeg se svaki klub boji ili ga u najmanju ruku respektira. Etiketu koju mnogi žele nalijepiti na Ultrase ne stoji baš kako javnost piše. Rastao sam s njima, dio sam njih. Većina istih obrazovani su ljudi koji imaju obitelj i gaje “po starom” normalne ljudske vrijednosti. A što se tiče Zrinje, najviše mi smeta kada strani, ali i domaći mediji galantno počnu podcjenjivati. Pogotovo kad napišu: “Zrinjski se nije osramotio”. Zašto bi se osramotio jedan pravi Europski nogometni klub? Godinama smo pokazali da nas se mora malo više respektirati. Da, nikada se u Europi nismo osramotili, mi smo Plemići, tako i igramo, tako se i držimo na terenu i izvan njega. I za kraj, mnogi me godinama pitaju: ” Pa kad će ta pjesma za Zrinjski?” Evo je ide uskoro. Bit će jaka, snažna, moćna, kakvu Zrinjski i zaslužuje. Jer trebalo je mnogo vremena da se složim sam sa sobom, kojim putom ići, da bude svečana, za najeziti se, jer svi ćemo mi otići, a naša djela ostaju vječno iza nas. Zato zahvaljujem Josip Anicic na odličnoj suradnji, kao i neponovljivom Gabrijel Prusina.
Zrinjski to smo mi.
