Mirovinski sustavi BiH suočavaju se s rastućom krizom koja postaje sve vidljivija.
Mirovinski sustavi Bosne i Hercegovine suočavaju se s rastućom krizom koja postaje sve vidljivija.
Vođeni nepovoljnim demografskim trendovima, konstantnim iseljavanjem i smanjenjem broja onih koji uplaćuju doprinose, temelji mirovinskog sustava u oba bh. entiteta nalaze se pod stalnim fiskalnim pritiskom.
Ono što je nekada bilo pitanje dugoročne održivosti postalo je kratkoročna proračunska briga koja sve više prisiljava vlasti da se napokon uhvate u koštac s pronalaženjem sustavnog umjesto privremenih rješenja.
Nerazmjeran rast
Izazov nije svojstven samo BiH, ali njezina institucionalna složenost, fragmentirano tržište rada i visoka stopa neaktivnosti povećavaju rizike. Kako broj umirovljenika nastavlja rasti, a radna snaga se smanjuje, sustavi se sve više oslanjaju na transfere iz općih prihoda države, brišući crtu između socijalnog osiguranja i socijalne pomoći financirane porezima.
U Federaciji BiH o administraciji se govori godinama. Prevelika je, preskupa, spora. Podaci Federalnog zavoda za statistiku, koje je akta.ba tražio da bi sagledao omjer zaposlenih u javnom i privatnom sektoru, daju prilično jasan okvir.
U Federaciji BiH javni sektor godinama drži gotovo isti ili veći broj zaposlenih, dok privatni sektor, sporije nego što bi ekonomiji trebalo, nosi glavni teret rasta ukupne zaposlenosti. U 2024. godini Federacija BiH imala je ukupno 547.660 zaposlenih (pravne osobe, obrt i srodne djelatnosti).
Od tog broja, 173.013 radi u javnom sektoru, dok je 374.647 zaposleno u privatnom – realnom sektoru. U postocima, to je približno 32% za javni naspram 68% za privatni sektor.
Drugim riječima, javni sektor ima približno 46 zaposlenih na svakih 100 u privatnom sektoru, omjer koji je dovoljno visok da se svaka promjena plaća, naknada ili sustavnih troškova u javnom sektoru odmah prelije na cijelu ekonomiju, pokazuje analiza navedenog portala. Ipak, privatni sektor, iako brojčano veći, nosi nerazmjerno veći teret.
On ne samo da stvara novu vrijednost nego iz te vrijednosti financira i dio sustava koji se ne mjeri tržišnom učinkovitošću, nego proračunskim kapacitetom. Uspoređujući nekoliko godina unatrag, struktura izgleda gotovo zamrznuto. Broj zaposlenih u javnom sektoru od 2017. do 2024. kreće se oko 172.000 – 174.000, uz minimalne oscilacije.
Privatni sektor je u istom razdoblju porastao s 333.374 (2017.) na 374.647 (2024.), dakle za oko 41.000 radnih mjesta. To praktički znači da je gotovo sav rast ukupne zaposlenosti u Federaciji u posljednjih sedam godina došao iz privatnog sektora, dok je javni sektor ostao “stalna veličina”.
Najgrublja, ali i najiskrenija mjera održivosti nije ni postotak javnog sektora, nego odnos onih koji uplaćuju i onih koji primaju.
U FBiH broj umirovljenika je 464.203, dok je broj zaposlenih u privatnom sektoru u 2024. bio 374.647. To znači da Federacija ima oko 89,5 tisuća više umirovljenika nego zaposlenih u realnom sektoru.
To nije samo “zanimljiva statistika”, nego poruka o odnosu snaga. Kad umirovljenika ima više nego radnika u realnom sektoru, svaka kriza, usporavanje gospodarstva, pad izvoza, inflacija, odlazak radne snage, izravno udara u stabilnost fondova i javnih financija.
U takvoj postavci pitanje više nije koliko javni sektor košta, nego koliko dugo realni sektor može držati tempo.
U RS-u još gore
Na dan 31. listopada 2025. na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja u BiH bilo je registrirano 315.478 nezaposlenih osoba. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u rujnu 2025. broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 853.172.
Broj umirovljenika u BiH je 758.203 (u RS-u 290.000 te 464.203 u FBiH). Dakle, razlika u broju zaposlenih i umirovljenika manja je od 100.000, premalo da bi dugoročno funkcioniralo. Ako je suditi po podacima Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (MIO), broj zaposlenih u RS-u je u porastu.
Međutim, kada se uđe u strukturu, evidentno je da broj zaposlenih raste isključivo zahvaljujući javnom sektoru. Recimo, na kraju 2024. u “ustanovama”, a što se dominantno odnosi na javni sektor, bila su zaposlena 109.163 radnika, što je za 3243 više nego što ih je bilo na kraju 2023. Na kraju 2022. u javnom sektoru u RS-u radio je 101.691 radnik.
Dakle, u posljednje dvije godine u javnom sektoru zaposlene su nove 7472 osobe. Istodobno, kada je riječ o privatnim poduzećima, broj radnika u posljednje tri godine je smanjen.
Prema podacima Zavoda za MIO, na kraju 2022. u privatnim poduzećima bila su zaposlena 137.094 radnika, godinu poslije 138.680, a na kraju 2024. godine 136.543 radnika, što znači da je broj radnika u privatnim poduzećima u posljednje dvije godine smanjen za 551 osobu. Samo u 2025. broj zaposlenih u privatnim poduzećima smanjen je za 2137.
Ako se uzmu podaci o ukupnoj zaposlenosti, može se zaključiti da je, u odnosu na kraj 2022., na kraju 2024. godine broj radnika u RS-u povećan za malo manje od 10.000. Međutim, kao što smo već naveli, od tog broja, njih čak 7472 zaposleno je u javnom sektoru.
