Malo humanitarne pomoći, malo kulture, malo sporta, a između toga dovoljno novca za udruge i projekte koji odražavaju ratni narativ jedne strane i politički svjetonazor koji Hrvate u BiH vidi kao smetnju, a ne kao konstitutivan narod.
Službene novine objavile su raspodjelu novca koji je ured nelegitimnog hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine podijelio tijekom prošle godine, pa je nešto više od 345.000 maraka otišlo u dobre ruke, ali i za nemali broj aktivista koji sustavno rade protiv hrvatskih interesa u ovoj zemlji.
Najveći iznos novca, ili gotovo sedmina, s iznosom od 50.000 maraka otišao je za HKD Napredak u Ilijašu, odnosno za izgradnju ceste Solakovići – Taračin Do. Zanimljivo je kako je upravo Komšić nedavno na najveći katolički blagdan Uskrs boravio u župi Čemerno, koja se nalazi nedaleko od te lokacije Ljubine.
Ugostio ga je velečasni Pero Brkić, a tijekom druženja su izneseni i hvalospjevi Komšiću. Tamo je bio, zanimljivo je, i Stanko Ivanić, predsjednik HKD Napredak iz Ilijaša, organizacije preko koje se realizira 50.000 maraka potpore.
Ukupno je Komšić za 2025. godinu raspodijelio novac na 56 korisnika. Među njima su i, što je više nego čudno, dva streljačka kluba, što odmah izaziva pozornost, piše Večernji list BiH.
Sporne dodjele
Dijelio je “hrvatski” član državnoga vrha, što je hvalevrijedno, novac za potrebite, za ljude oboljele i u potrebi. Takve potpore nitko razuman ne može osporiti. Pomoć za liječenje djece, nabavu ortopedskih pomagala, potpora osobama s invaliditetom ili socijalno ugroženim obiteljima svakako su opravdane i potrebne.
No problem nastaje ondje gdje se novac iz institucije člana Predsjedništva BiH, koji formalno sjedi na hrvatskoj poziciji, pretvara u politički fond za udruge, projekte i manifestacije koji s hrvatskim narodom nemaju gotovo nikakve veze, a u dijelu slučajeva nose vrlo jasnu ratnu, ideološku ili bošnjačko-nacionalnu simboliku.
Posebno bode oči niz potpora udrugama i projektima koji se izravno ili simbolički vežu uz ratni narativ Armije BiH. Tu su udruga “Žene borci 92-95 KS”, Udruženje demobiliziranih boraca Centar Sarajevo, PSD “Zlatni ljiljan” Sarajevo, ali i Udruženje boraca “Crni labudovi”, kojemu je dodijeljeno 3000 maraka za projekt monografije šehida jedinice.
Upravo se “Crni labudovi” u hrvatskoj javnosti i među dijelom udruga proisteklih iz Domovinskog rata u BiH godinama spominju u kontekstu sumnji i optužbi za zločine nad Hrvatima, zbog čega je politički i moralno krajnje sporno da novac iz ureda osobe koja sjedi na hrvatskoj poziciji u Predsjedništvu BiH odlazi za memorijalizaciju takvih formacija.
Nije, dakle, problem samo u iznosu. Problem je u političkoj poruci. Kada novac dobivaju udruge s ratnim predznakom, onda se s pravom postavlja pitanje čiju politiku Komšić zapravo financira. Onaj tko je izabran bošnjačkim glasovima na hrvatsku poziciju sada institucionalnim novcem dodatno potvrđuje politički obrazac zbog kojega ga Hrvati već godinama smatraju nametnutim i nelegitimnim.
Hrvatski stradalnici – nula
Posebno je zanimljiva i potpora streljačkim projektima. Sportsko streljaštvo samo po sebi nije sporno, ali u političkom ozračju u kojem se ratni simboli, veteranske organizacije i priče o “odbrani države” neprestano koriste za obračun s hrvatskim zahtjevom za jednakopravnošću, takva raspodjela ne može proći bez pitanja. Zašto baš takvi projekti? Zašto baš takvi korisnici? I zašto gotovo uvijek isti ideološki krug?
Komšićev ured, naravno, može tvrditi kako je riječ o humanitarnim, kulturnim, sportskim i memorijalnim projektima. No struktura popisa govori drukčije. Hrvatski sadržaj tu je iznimka, a ne pravilo. HKD Napredak Ilijaš dobio je najveći pojedinačni iznos, ali ta potpora više izgleda kao politički smokvin list nego kao dokaz sustavne brige za Hrvate. Jedan put u području gdje je hrvatska prisutnost danas skromna ne može sakriti činjenicu da je najveći dio politički osjetljivih potpora otišao prema bošnjačkom civilnom, vjerskom, ratnom i aktivističkom spektru.
Kada se tomu dodaju potpore za udruge, manifestacije i projekte koji baštine isključivo jednu ratnu istinu – bošnjačku, postaje jasno da se ne radi o neutralnoj raspodjeli novca. Ovdje se javnim sredstvima, iz ureda koji bi trebao predstavljati i hrvatski narod, podupire memorijalni i politički krug u kojemu su hrvatske žrtve gotovo nevidljive.
Nigdje nema slične osjetljivosti prema hrvatskim stradalnicima, povratnicima, braniteljskim udrugama, katoličkim institucijama, hrvatskim kulturnim društvima ili općinama koje se godinama bore s demografskim nestankom.
Zato ova raspodjela nije obična administrativna vijest. Ona je mala rendgenska snimka Komšićeve politike. Malo humanitarne pomoći, malo kulture, malo sporta, a između toga dovoljno novca za udruge i projekte koji odražavaju ratni narativ jedne strane i politički svjetonazor koji Hrvate u BiH vidi kao smetnju, a ne kao konstitutivan narod. A tamo nema mjesta, gotovo nikako, za projekte ispod Ivana, za hrvatske stradalnike, udruge koje se također skrbe o potrebitima.
