Dok građani svakodnevno riskiraju na ulicama, prometna nekultura i nedostatak kontrole pretvaraju najfrekventnije mostarske prometnice u zonu frustracije i opasnosti.
Promet u Mostar već godinama predstavlja jedan od najvećih problema za građane, no posljednjih mjeseci situacija je postala gotovo nepodnošljiva. Nedostatak prometne kulture, bahato ponašanje pojedinih vozača i potpuni izostanak kontrole na ulicama stvaraju svakodnevni kaos u gradu.
Pješaci nerijetko prelaze cestu gdje god požele, bez korištenja pješačkih prijelaza, ugrožavajući pritom i vlastite živote i sigurnost vozača. Zebra u Mostaru očito mnogima služi samo kao dekoracija na asfaltu, a ne mjesto sigurna prelaska ceste. Posebno je problematično na frekventnim prometnicama i križanjima gdje se zbog neodgovornog ponašanja često događaju nagla kočenja i opasne situacije.
Ipak, ništa manji problem nisu ni pojedini vozači koji svakodnevno demonstriraju prometnu samovolju. Ulazak u jednosmjerne ulice iz pogrešnog smjera, nepropisno parkiranje i zaustavljanje nasred prometnice postali su gotovo normalna pojava. Posebno frustrira praksa zaustavljanja vozila uz upaljena sva četiri žmigavca, kao da taj potez automatski briše sva prometna pravila.
Najkritičnije je u poslijepodnevnim satima, osobito oko 16 sati kada se grad suočava s najvećim prometnim opterećenjem. Područje oko glavne pošte tada se pretvara u prometni čep. Vozači bez ikakvog razmišljanja zaustavljaju automobile nasred prometnice, izlaze iz vozila i odlaze po paket, platiti račun ili preuzeti dokumentaciju. Nerijetko se stvaraju duge kolone, nervoza među vozačima i dodatna opasnost za sve sudionike u prometu.
Posebno ironično djeluje činjenica da mnogi upravo iz pošte preuzimaju kazne i službene obavijesti, dok istovremeno svojim ponašanjem svakodnevno krše prometne propise. Ulice poput Ulica Stjepana Radića, Avenije i prostora oko pošte gotovo svakodnevno svjedoče identičnim scenama prometnog bezvlašća.
Građani s pravom postavljaju pitanje gdje je policija. Prometnih pozornika na ulicama gotovo da i nema. Policijske patrole uglavnom se mogu vidjeti tek tijekom incidenata, većih događaja ili nogometnih utakmica, kada se pod pritiskom javnosti privremeno pojača prisutnost sigurnosnih službi. Tijekom dana, upravo na najopterećenijim gradskim prometnicama, kontrola je minimalna ili potpuno nepostojeća.
Takvo stanje dodatno ohrabruje bahate pojedince koji znaju da ih gotovo nitko neće sankcionirati. Bez ozbiljnije kontrole, kažnjavanja i kontinuirane prisutnosti policije teško je očekivati bilo kakvo poboljšanje prometne kulture u gradu.
Mostaru nisu potrebne samo nove prometne regulacije i infrastruktura, nego prije svega povratak reda na ulice. Dok se prometna pravila budu doživljavala kao preporuka, a ne obveza, građani će svakodnevno ostajati taoci prometnog kaosa koji sve više postaje zaštitni znak grada.
