Dok se utvrđuju posljedice požara, mještani ne znaju smiju li plodove svog rada prodavati, poklanjati ili ih uopće iznijeti na vlastiti stoL. Ono što je trebalo biti izvor prihoda, za mnoge je postalo izvor straha.
Nakon požara na deponiji Uborak kod Mostara, javila su se ozbiljna pitanja o onome što je završilo u zraku, tlu i vodi. Stručnjaci upozoravaju da nakon sagorijevanja miješanog otpada postoji rizik od taloženja štetnih materija, što otvara sumnju u sigurnost poljoprivrednih kultura koje se uzgajaju svega nekoliko stotina metara od deponije.
U bašti Novice Antelja sazrijeva povrće koje je mjesecima sadio i uzgajao. Danas ga promatra s neizvjesnošću. Nakon požara na deponiji Uborak, više ga ne brine kakav je rod, već koliko je siguran. Kaže da je sav njegov trud postao uzaludan – dio povrća već propada, a za ono što je ostalo nije siguran smije li ga itko jesti.
“Cvat već opada od paradajza, a i od krastavaca, ovo je čista zaraza za sve, za baštu i sve ostalo”, kaže za N1 Novica Antelj, mještanin naselja Vrapčići.
Dok se utvrđuju posljedice požara, mještani ne znaju smiju li plodove svog rada prodavati, poklanjati ili ih uopće iznijeti na vlastiti stoL. Ono što je trebalo biti izvor prihoda, za mnoge je postalo izvor straha.
“Bojimo se, ali trudimo se da ono malo održimo, dao si, uložio si sve. Ja bih voljela od nekog pouzdanog da znam što se može, a što ne može. Još ne smijem ni prozora otvoriti, klima radi, guši se, pa šta ti Bog da”, kaže Derviša Duraković, mještanka naselja Vrapčići.
Stručnjaci traže oprez i analize tla
Mjesta panici, kažu iz Agencije za sigurnost hrane, nema. Oprez je, međutim, neophodan. Upozoravaju da se čestice nastale sagorijevanjem otpada mogu zadržati na zemljištu, zbog čega su analize tla ključne za procjenu eventualnih posljedica.
“Ono što smatram da jeste opasno kod povrća, lisnatog povrća, kupusnjača koje su u neposrednoj blizini deponije, to su te fizičke čestice koje su padale na sam proizvod i koje eventualno mogu ostati. Preporuka, ja ne bih jeo, a ako biste jeli, onda preporučujem da se dobro operu, jer još uvijek to možemo smatrati nekim fizičkim česticama koje se mogu pranjem otkloniti”, ističe Sanin Tanković iz Agencije za sigurnost hrane BiH.
Precizne odgovore trebale bi dati laboratorijske analize. Grad Mostar angažirao je Zavod za agropedologiju kako bi se ispitalo tlo u području oko deponije.
“Da imamo točne informacije kakvo je stvarno stanje na terenu, da ne bismo davali nekakve pogrešne informacije, pa čim budemo imali rezultate obavijestit ćemo građane”, kaže Mario Kordić, gradonačelnik Mostara.
Ranija istraživanja već pokazivala odstupanja
Za razliku od gradskih institucija koje ranije nisu javno upozoravale, analize stručnjaka jesu. U istraživanjima Agromediteranskog fakulteta ranije su zabilježene povišene koncentracije olova u uzorcima tla u okolini deponije.
“To su bila okolna poljoprivredna zemljišta, gdje smo utvrdili određena odstupanja, kontaminaciju zemljišta, samo olovom, ostale teške metale ne spominjem jer ih nismo radili. Radili smo procjenu ekološkog rizika i rizika po zdravlje ljudi unosom tih teških metala iz zemljišta, gdje su naravno za djecu puno veća odstupanja i rizici”, ističe Aida Šukalić, izvanredna profesorica na Agromediteranskom fakultetu.
Usprkos tim analizama, gradonačelnik tvrdi da nema saznanja o prisustvu teških metala:
“Što se tiče teških metala, ja ne znam da su se negdje pojavili na Uborku, ja onda očito nemam te analize.”
Dok institucije još traže odgovore, zemlja oko Uborka već godinama nosi svoje tragove. Za mještane, pitanje više nije samo što je zagađeno, nego koliko dugo će s tim morati živjeti.
