VRATIT ĆU SE SELO MOJE
Pusto osta selo moje
tuđom zemljom noge gaze
zarasle su u korovu
iz djetinjstva moje staze.
Ne vidi se kamen sivi
mahovina sve je skrila
na zgaristu gdje je nekad
obiteljska kuća bila.
Još grobovi ostali su
ko svjedoci opstojnosti
sve je drugo porušeno
nek im zbog tog Bog oprosti.
Vratit ću se selo moje
dić’u kuću iz pepela
neće slike ruševona
umivat mi suza vrela.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 12 kolovoza 2026.





