U Uzdolu i drugim dijelovima Rame nastoji se očuvati bogata materijalna i nematerijalna kulturna baština te stare običaje i zanate prenijeti na mlađe naraštaje.
Nošnje starije od jednog stoljeća, uporabni predmeti koji svjedoče o nekadašnjem načinu života, rukotvorine i tradicionalni ramski napjevi dio su bogate materijalne i nematerijalne kulturne baštine ramskoga kraja.
U vremenu brzih promjena i drugačijeg načina života, mještani i stručnjaci nastoje sačuvati ono što je generacijama bilo dio svakodnevice te stare običaje, pjesme i zanate prenijeti na mlađe naraštaje.
Jedno od mjesta na kojem se čuva dio te vrijedne baštine nalazi se u staroj obiteljskoj kući Kate Karače na Uzdolu. U njezinoj kući nalazi se svojevrsna etnografska zbirka koju čine stare nošnje, uporabni predmeti i rukotvorine povezane s njezinom obitelji i domom.
Predmeti koji čuvaju obiteljske uspomene
Dio predmeta koji se danas čuvaju u obiteljskoj kući potječe od članova obitelji, a pojedini primjerci stari su gotovo cijelo stoljeće.
Kata Karača ističe kako među sačuvanim predmetima ima i onih koji imaju posebnu obiteljsku vrijednost.
– Ima puno stvari od moje strine, sad će jedna anterija imati sto godina, a ima od svekra vjenčana košulja i što se on vjenčao 1930., imam puno još starih stvari, a nešto sam i ja dodala svojim radom – kazala je Karača.
Materijalna baština, međutim, samo je jedan dio bogatstva koje Rama čuva. Uz stare predmete i nošnje, važan dio identiteta ovoga kraja čine i brojni tradicionalni napjevi i pjesme koji se prenose i njeguju kroz generacije.
Rama bogata nematerijalnom kulturnom baštinom
Etnomuzikologinja Biljana Glibo Bilić naglašava kako je Rama prostor iznimno bogat nematerijalnom kulturnom baštinom.
– Rama je posebno mjesto, poseban prostor u kojem je bezbroj napjeva, bezbroj pjesama, prebogato je kulturnom nematerijalnom baštinom tako da smo na jedan jedinstven način Čuvarice osmislili kako bismo sve ono što je izvorno predstavili publici, donijeli na jedan moderniji način – rekla je Biljana Glibo Bilić.
Upravo je očuvanje i predstavljanje izvornih napjeva jedan od načina da kulturna baština ne ostane zatvorena samo u sjećanjima starijih generacija, nego da pronađe put i do novih naraštaja.
Mladi uče stare vještine
Važnu ulogu u očuvanju tradicije imaju i mladi. Kroz upoznavanje starih zanata, rukotvorina i običaja mogu upoznati način života svojih predaka i razvijati odnos prema kulturnom nasljeđu svoga kraja.
Kata Karača u svoj je rad uključila i djevojčice koje pokazuju interes za stare vještine i žele upoznati ono što je nekada bilo sastavni dio svakodnevnog života.
– Uključili smo par curica koje to rado rade, one još ne znaju što je to, ali hoće nam pomoći, vidjeti što je to. Moglo bi biti da bi to moglo opstati u njima, ta ljubav prema starini – kazala je Karača.
U Rami se i danas tkaju ručnici koji imaju svoje mjesto u svadbenim običajima. Takvi primjeri pokazuju kako pojedine tradicionalne vještine i dalje žive, unatoč promjenama koje su zahvatile svakodnevni život.
Vrijeme i način života mijenjali su se, ali očuvanje tradicije nastavlja se kroz ljude koji prikupljaju stare predmete, njeguju pjesme i napjeve te svoje znanje pokušavaju prenijeti mlađima.
Dok se stare vještine ponovno uče, običaji čuvaju, a materijalna i nematerijalna baština prenosi novim generacijama, smanjuje se i strah da će vrijedno nasljeđe ramskoga kraja jednoga dana pasti u zaborav.
