Obrazovanje, bolje prilike i osobni razvoj među razlozima su zbog kojih mladi odlaze, dok stručnjaci upozoravaju da njihove potrebe i nezadovoljstvo institucije moraju ozbiljnije uzimati u obzir.
Za mnoge mlade i obrazovane ljude u Bosni i Hercegovini odlazak u inozemstvo više nije isključivo pitanje potrage za poslom. Sve češće se promatra kao mogućnost za kvalitetnije obrazovanje, stjecanje iskustva, osobni razvoj i upoznavanje drugačijih društava. Istraživanja pokazuju da velik broj mladih nakon završetka obrazovanja razmišlja o odlasku iz zemlje, a među razlozima se izdvajaju nezadovoljstvo društvenim stanjem, osjećaj nepravde i nedostatak perspektive.
Jedan od primjera je studentica iz Mostara Merima Kurtović, koja je otišla u Tursku nakon što je dobila stipendiju za studij biokemije na Sveučilištu Selçuk u Konyi.
Kurtović kao neke od razloga zbog kojih je napustila Bosnu i Hercegovinu navodi podjele i nepravdu s kojima se, kako kaže, susretala u svakodnevnom životu.
„Dolazim iz Mostara, gdje su podjele na svakom koraku. Definitivno, velike podjele, nepravda i rupe u zakonima nešto su što me otjeralo iz Bosne i Hercegovine. Dobila sam stipendiju za studij u Konyi i uopće nisam požalila“, rekla je Kurtović.
Mladi žele da se njihov glas čuje
Odlazak mladih pritom ne treba promatrati samo kroz broj onih koji napuštaju zemlju. Važno pitanje je i zbog čega odlaze te što bi ih moglo potaknuti da svoju budućnost grade u Bosni i Hercegovini.
Na to upozorava Dženana Husremović, prorektorica za nastavu i studentska pitanja Sveučilišta u Sarajevu, koja smatra da bi se više pozornosti trebalo posvetiti potrebama i stavovima mladih.
„Mislim da se ne trebamo baviti time koliko nas je mladih napustilo, već da se počnemo baviti onim što je značajno i važno da mladi imaju u društvu, kako bi tamo mogli vidjeti i graditi svoju budućnost“, istaknula je Husremović.
Prema njezinim riječima, nezadovoljstvo mladih danas se može vidjeti i kroz njihove objave i stavove na društvenim mrežama. Upravo zato smatra da bi njihove želje i potrebe trebalo ozbiljnije uzimati u obzir.
Na pitanje vide li budućnost u Bosni i Hercegovini, mladi imaju različite odgovore. Neki žele ostati i nastaviti školovanje, drugi razmišljaju o odlasku zbog boljih mogućnosti, dok pojedini svoju budućnost zasad ne mogu jasno zamisliti u zemlji.
Jedna mlada osoba navodi da želi nastaviti školovanje, završiti fakultet i raditi kao medicinska radnica. Druga smatra da postoje bolje mogućnosti, ali želi pokušati ostati u Bosni i Hercegovini. Među mladima ima i onih koji planiraju studij u zemlji, ali potom razmišljaju o odlasku u inozemstvo zbog nastavka obrazovanja.
Ne postoji precizan podatak o broju mladih koji su otišli
Dodatni problem predstavlja činjenica da ne postoji precizna slika o tome koliko je ljudi napustilo Bosnu i Hercegovinu. Posljednji popis stanovništva proveden je još 2013. godine, pa je teško utvrditi stvarni broj stanovnika koji danas žive u zemlji.
Aziz Đipa, voditelj Odjela za praćenje, evaluaciju i istraživanje u Institutu za razvoj mladih KULT, smatra da su mlađe generacije posebno osjetljive na nepravdu i patnju.
„Mlađe generacije su osjetljivije na patnju. Imaju niži prag tolerancije na nepravdu“, rekao je Đipa.
Kao jedan od problema ističe i okolnosti koje utječu na mogućnosti zapošljavanja mladih, osobito u manjim sredinama.
Neki razmišljaju i o povratku
Iako se najčešće govori o odlascima, postoje i mladi koji razmišljaju o povratku u Bosnu i Hercegovinu. Na njihove odluke mogu utjecati i promjene okolnosti u zemljama u koje su prethodno otišli.
Jedna osoba koja trenutno živi u Danskoj navodi kako zbog promjena u toj zemlji razmišlja o povratku, ističući da se u Bosni i Hercegovini osjeća drugačije.
To pokazuje da odlazak nije nužno konačna odluka. Za neke mlade inozemstvo predstavlja priliku za obrazovanje, iskustvo i osobni razvoj, dok se mogućnost povratka može pojaviti kada se promijene životne ili društvene okolnosti.
Institucije trebaju uključiti mlade u donošenje odluka
Belmin Malagić, voditelj programa u Vijeću mladih Federacije Bosne i Hercegovine, smatra da bi institucije trebale omogućiti mladima aktivnije sudjelovanje u procesima donošenja odluka.
„Cilj svake mlade osobe u Bosni i Hercegovini trebao bi biti neki osobni razvoj, razmišljanje o promjenama, odnosno da institucije omoguće mladima da sjednu za isti stol i uključe mlade u donošenje odluka“, rekao je Malagić.
Pitanje odlaska mladih tako nije samo pitanje demografije. Ono je povezano i s njihovim osjećajem perspektive, mogućnostima obrazovanja i zapošljavanja te vjerom da mogu utjecati na društvo u kojem žive.
Ako mladi ne vide prostor za vlastiti razvoj i sudjelovanje u donošenju odluka, odlazak u inozemstvo za njih može postati logičan izbor. Istodobno, iskustva onih koji su otišli pokazuju da odlazak može značiti i priliku za stjecanje znanja i iskustava koja jednog dana mogu biti vrijedna i za njih osobno i za društvo iz kojeg su potekli.
