Ivan Garić opisao je napad na dječje igralište „Kod koša“ 10. lipnja 1993. godine, u kojem je prema optužnici poginulo osmero djece, dok ih je petero ranjeno; za zločin se sudi Mensudu Kelešturi i Mensudu Jašareviću.
Svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Ivan Garić na suđenju za ratni zločin nad civilima u Vitezu govorio je o napadu na dječje igralište „Kod koša“ 10. lipnja 1993. godine, u kojem je i sam teško ranjen.
Garić je tada imao 15 godina, a u napadu su, prema njegovu svjedočenju, poginuli njegov brat, sestra i prijatelji. Prema navodima optužnice, na igralištu je smrtno stradalo osmero djece, dok je petero djece ranjeno.
Za ovaj zločin pred Sudom BiH sudi se Mensudu Kelešturi i Mensudu Jašareviću.
„Pred očima mi je sve bilo crno“
Garić je ispričao kako pamti 10. lipnja 1993. godine. Bio je sunčan i topao dan, a među stanovništvom se govorilo o potpisanom primirju između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH.
– Malo prije zločina sam došao na igralište. Čula se graja, bilo je tu mojih vršnjaka, ali i mlađe djece – kazao je Garić.
Sjeo je za stol s vršnjacima, dok se na igralištu nalazio i njegov brat Milan. Njegova sestra krenula je prema kući neposredno prije pada granate.
U jednom trenutku, među dječjom grajom, začuo se snažan udar.
– U toj graji djece čuo se udar i odjednom sam osjetio vrelinu, smrad paleži, zujanje u ušima. Na trenutak sam podigao glavu, pred očima mi je sve bilo crno, mislio sam da sam slijep. Volio bih da sam i ostao slijep – ispričao je Garić.
Kada mu se vid vratio, ugledao je prizor raskomadanih tijela. Susjed ga je automobilom odvezao u ratnu bolnicu.
Garić je kazao kako nije izgubio svijest te da je bolnica bila puna djece koju su neprestano dovozili. Ondje je saznao da mu je sestra Sanja teško ranjena i da se nalazi u komi.
Sestra preminula 14 dana nakon ranjavanja
Garić i njegova sestra kasnije su prevezeni u bolnicu u Novoj Biloj.
– Traumatičan je bio i taj transport. Već je bila noć, vozili su nas improviziranim putevima – kazao je svjedok.
Njegova sestra Sanja preminula je 14 dana nakon ranjavanja u bolnici u Splitu, dok je Garić zbog zadobivenih teških ozljeda dugo bio na liječenju.
Odgovarajući na pitanja tužitelja Ivana Matešića, Garić je rekao da je čuo kako je na igralištu pronađena „leptirica“, odnosno mina kalibra 120 milimetara, te da je čuo kako je ispaljena s lokaliteta Podlazine.
U sudnici je prikazana i videosnimka nastala nakon granatiranja, kao i snimke iz bolnice. Garić je kazao da je snimke sačuvao i predao SIPA-i.
– Mislio sam da je rađen očevid, ali sam kasnije saznao da je predmet stajao u Županijskom tužiteljstvu godinama i da nema ni službene zabilješke – rekao je.
Potvrdio je da je prvi očevid obavljen u lipnju 2022. godine, a fotografije s tog očevida prikazane su u sudnici.
Optužnica govori o minobacačkoj mini
Prema optužnici, Mensud Keleštura, kao zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH, tereti se da je 10. lipnja 1993. godine naredio podčinjenoj Brigadnoj topničkoj grupi (BrAG) izvođenje topničkog napada na Podgradinu, naselje u kojem je, prema optužnici, živjelo gotovo isključivo civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti.
Tužiteljstvo ga tereti da je bio svjestan kako napad, izveden u vrijeme primirja i na naseljeno mjesto, može dovesti do stradanja civila.
Mensud Jašarević, koji je prema optužnici bio zapovjednik BrAG-a, tereti se da je tu naredbu izvršio preko sebi podčinjenih pripadnika topničke grupe. Prema optužnici, također je znao da se ne radi o vojnom cilju i da može doći do stradanja civilnog stanovništva.
Kako se navodi u optužnici, pripadnici BrAG-a ispalili su s lokaliteta Podlazine jednu minobacačku minu kalibra 120 milimetara, koja je pala na dječje igralište „Kod koša“.
Na mjestu događaja poginulo je petero djece, dok je još troje naknadno preminulo od posljedica ranjavanja. Petero djece je ranjeno.
Svjedočila i majka ubijenog dječaka
Pred Sudom BiH svjedočila je i Lidija Antičević, koja je 10. lipnja 1993. godine izgubila sina Borisa.
Prisjetila se da se toga dana govorilo o potpisanom primirju te da joj je sin rekao kako ide do „Koša“, gdje su se okupila djeca. Vratio se kući po loptu, a ubrzo nakon toga začuo se udar.
– Odmah sam znala da je granata pala među djecu. Išla sam prema košu, približavajući se osjetila sam ogromnu toplinu, imala sam osjećaj da sve gori. Tražila sam dijete, čuli su se užasni krikovi. Našla sam ga ispod klupe i uzela ga u naručje. U tom trenutku sam mislila da se može spasiti – ispričala je Antičević.
Kazala je kako je imala osjećaj da je dugo čekala vozilo kojim su prevezeni u ratnu bolnicu. Tamo je, prema izrazima liječnika, shvatila da njezinu sinu više ne mogu pomoći.
Garić je tijekom unakrsnog ispitivanja potvrdio i da je bio angažiran kao kurir u HVO-u te da je u više navrata davao iskaze.
Odvjetnica Lejla Čović predočila mu je izjavu koju je dao SIPA-i 22. travnja 2015. godine, a u kojoj se navodi da je riječ o „leptirici“ nizozemske proizvodnje. Garić je potvrdio da je to tada izjavio, ali je pojasnio da je informacija o tome odakle je granata potekla bila prenesena njemu te da je riječ o onome što je čuo.
Na pitanje tužitelja o imovinskopravnom zahtjevu, oboje svjedoka kazali su da im materijalna odšteta ništa ne znači te da žele pravdu i da se takav događaj više nikome ne ponovi.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. rujna.
