Diplomirao je novinarstvo na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, veliki zaljubljenik u sport, osobito nogomet, te mladić koji je svojim životom, vedrinom i upornošću ostavio snažan trag među ljudima koji su ga poznavali.
Takav je bio naš Tomislav Tomo Lončar. Tomo je rođen s mišićnom distrofijom zbog koje je cijeli život bio vezan uz invalidska kolica, no bolest ga nije spriječila da studira, putuje, prati sport i bude aktivan u svojoj zajednici.
Osnovnu školu završio je u rodnim Vinjanima, a potom Opću gimnaziju u Posušju. Nakon srednje škole odlučio je studirati novinarstvo, ponajviše zbog velike ljubavi prema sportu i želje da jednoga dana postane sportski novinar.
Obitelj i prijatelji bili su njegova najveća podrška. I ovog ljeta, na turniru Grudsko ljeto, gledali smo žar u njegovim očima, gledajući svoje, posušje ekipe.
„Sport je sastavni dio mog života iako ne mogu igrati. Naučio sam prihvaćati sebe onakvim kakav jesam. Ne dopuštam da me život u kolicima sprječava u ničemu. Želim svojim životom biti primjer drugim osobama sa sličnim problemima te ih potaknuti da iskoriste sve što im život pruži“, govorio je Tomislav.
Bio je jedan od organizatora malonogometnog turnira „Hercegovački Vinjani“, a sa svojom ekipom često je odlazio i na turnire diljem Hercegovine i Dalmacije.
Velika ljubav bio mu je i Hajduk, čije je utakmice godinama redovito pratio. Jedna od velikih želja ostvarila mu se kada je upoznao nogometaše splitskog kluba, koji su mu darovali dres s potpisima igrača.
Njegovoj obitelji, prijateljima i svima koji su ga poznavali izražavamo iskrenu sućut.
Počivao u miru.
