Na Županijskom sudu predstavljeni su nalazi neuropsihijatra i psihologinje koji dokazuju da je optuženi za ubojstvo detaljno planirao zločin te da nije izgubio kontakt sa stvarnošću unatoč emocionalnoj krizi.
Pred Županijskim sudom u Mostaru nastavljen je glavni pretres u kaznenom postupku koji se vodi protiv Anisa Kalajdžića. Optužnica ga tereti za teško ubojstvo Aldine Jahić, nedopušteno nabavljanje i držanje oružja te produženo kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti.
U nastavku ovog sudskog procesa u središtu pozornosti bila su svjedočenja stručnih vještaka koji su, na izravan zahtjev obrane optuženog, proveli detaljno vještačenje njegovog općeg duševnog stanja i stupnja uračunljivosti u samom trenutku počinjenja djela.
Svoje stručne nalaze i mišljenja pred sudskim su vijećem predstavili diplomirana psihologinja Elvedina Dervović te neuropsihijatar i subspecijalist forenzičke psihijatrije dr. Omer Ćemalović. Kako bi donijeli konačan sud o mentalnom stanju optuženog, njihovo je vještačenje temeljito provedeno na osnovi opsežnih psiholoških testiranja, analize dostupnih podataka iz dosadašnjeg tijeka suđenja, kao i na temelju prikupljenih iskaza svjedoka.
Iznoseći svoj dio nalaza, dr. Ćemalović naglasio je kako je Kalajdžić osoba visokih intelektualnih sposobnosti. Iako mu je sposobnost shvaćanja posljedica vlastitih djela bila donekle smanjena, vještak ističe da to smanjenje nipošto nije bilo u bitnoj mjeri. Prema njegovoj stručnoj procjeni, prekidi emotivnih veza i ranije su izrazito teško utjecali na optuženog, no takva emocionalna stanja nisu dovela do bitno smanjene uračunljivosti niti do neuračunljivosti.
“Ne može se reći da nije teško podnosio prekid, ali to nije dovelo do bitno smanjene uračunljivosti ili neuračunljivosti. Utjecalo je na shvaćanje svojih postupaka, ali to nije utjecalo na upravljanje postupcima jer vidimo jasnu konzistentnost u izvršenju djela”, pojasnio je Ćemalović u svom iskazu.
Kao ključni dokaz te konzistentnosti i svjesnog upravljanja postupcima, neuropsihijatar je naveo samu dinamiku izvršenja zločina. Naime, Kalajdžić je prvo pokušao pucati u žrtvu, a kada mu se pištolj neočekivano zaglavio, samostalno ga je otkočio i nastavio s namjerom.
Prema riječima vještaka, to jasno dokazuje da nije bilo nikakvog utjecaja na njegovo ponašanje i kontrolu, iako je shvaćanje djela bilo prisutno. Iako je bila vidljiva određena emocionalna kriza, optuženi ni u jednom trenutku nije izgubio kontakt sa stvarnošću. Tome u prilog ide i činjenica da je sami događaj trajao određeno vrijeme, što je vještacima bio vrlo važan čimbenik pri procjeni njegova cjelokupnog ponašanja.
U nastavku ročišta, psihologinja Elvedina Dervović detaljno je opisala psihološki profil optuženog. Navela je kako je kod njega uočena izrazito naglašena osjetljivost na postupke drugih ljudi, pri čemu je te iste postupke sklon automatski doživljavati kao izravno usmjerene protiv sebe.
Njegovu osobnost karakteriziraju stalna sumnjičavost, osjećaj obespravljenosti te vrlo teško podnošenje bilo kakve kritike ili osjećaja odbacivanja. Uvrede pamti jako dugo, a njegov ego odbacivanje podnosi iznimno teško.
Kao ilustraciju takvog obrasca ponašanja, psihologinja je navela njegovu priču iz prošlosti o tome kako je silno želio studirati u Sarajevu, ali su ga roditelji u tome spriječili pod izlikom da tamo nije dovoljno sigurno. Iako se u stresnim situacijama ovakve karakterne osobine mogu dodatno pojačati, Dervović je zaključila kako one nipošto ne dovode u pitanje njegovu punu svijest o vlastitim postupcima.
Osvrnuvši se na ponašanje Kalajdžića tijekom samog provođenja vještačenja, Dervović je istaknula kako je optuženi namjerno naglašavao određene karakteristike i očigledno pretjerivao u svojoj otvorenosti prema stručnjacima.
“Pokušavao nas je uvjeriti da je lud, narodski rečeno”, izjavila je psihologinja pred sudom.
Odgovarajući na izravne upite branitelja o iskazu Kalajdžićeve majke, koja je tvrdila da je njezin sin znao razgovarati sam sa sobom, vještakinja je bila odrješita. Pojasnila je kako takvo ponašanje ne predstavlja apsolutno nikakav dokaz psihotičnosti te da se mentalno stanje ne može procjenjivati na osnovi jednog izoliranog događaja.
Jednako tako, majčine tvrdnje o njegovom povremenom izostajanju s posla same po sebi ne pokazuju nikakve elemente psihotičnog ponašanja. Što se tiče njegovih ranijih prijetnji samoubojstvom, Dervović je navela da bi ga obitelj, da su te prijetnje doista doživljavali ozbiljnima, vjerojatno i uputila na odgovarajuće stručno liječenje.
Za kraj svog izlaganja, psihologinja je navela kako postoje jasni pokazatelji da je optuženi doživio određeno olakšanje neposredno nakon što je kupio pištolj. Pritom je naglasila veliku i ključnu razliku između prave kliničke depresije i stanja u kojem se nalazio optuženi.
Naime, depresivno se stanje u pravilu usko povezuje s potpunim nedostatkom energije i motivacije, dok je u ovom konkretnom slučaju Kalajdžić bio iznimno fokusiran te je aktivno poduzimao cijeli niz radnji i sustavnih priprema kako bi uspješno izvršio planirano nedjelo.
