Za putnike iz Bosne i Hercegovine vrijede stroga europska carinska pravila, no domaći voćni sokovi ne podliježu istim zabranama kao meso ili mliječni proizvodi, pod uvjetom da su namijenjeni osobnoj upotrebi.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine koji putuju prema Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj sa sobom redovito nose različite lokalne prehrambene proizvode. Među najčešćim takvim proizvodima su i prirodni, domaći sokovi od jabuke, trešnje, ljupčaca, maline te raznog drugog voća.
Ti su napici vrlo često pripremljeni u kućnoj radinosti te se prevoze natočeni u obične staklene boce. Iako se na prvi pogled radi o potpuno bezopasnom proizvodu koji je prvenstveno namijenjen za osobnu upotrebu ili pak kao prigodan dar članovima obitelji, na samom graničnom prijelazu mogu se pojaviti brojna pitanja vezana uz količinu, točan sastav i konačnu namjenu takvoga pića, prenosi portal GPMaljevac.com.
S obzirom na to da Bosna i Hercegovina nije članica Europske unije, za sve putnike koji iz nje ulaze u Hrvatsku primjenjuju se stroga carinska pravila EU. Međutim, važno je naglasiti da pravila za domaći voćni sok nisu ista kao ona koja se primjenjuju na meso, mlijeko, sir i druge proizvode životinjskog podrijetla.
Obični bezalkoholni voćni sok, koji je pripremljen isključivo od voća, vode i šećera, ne svrstava se u proizvode životinjskog podrijetla. Iz tog razloga, na njega se ne odnosi poznata opća zabrana uvoza mesa i mliječnih proizvoda iz trećih zemalja u Europsku uniju.
U praksi to znači da se domaći voćni sok općenito može bez problema prevoziti preko granice, ali isključivo u razumnoj količini koja je namijenjena za osobnu upotrebu te pod uvjetom da ne podliježe nekom drugom posebnom ograničenju. Također, izrazito je važna razlika između svježeg voća i onog prerađenog.
Dok Europska unija primjenjuje iznimno stroga fitosanitarna pravila na uvoz određenih vrsta svježeg voća, povrća, začinskog bilja i sadnog materijala, obični prerađeni voćni sok nije automatski obuhvaćen tim rigoroznim zahtjevima.
Činjenica da se sok najčešće prevozi natočen u staklene boce bez originalne tvorničke etikete ne znači da je njegov unos zabranjen. Ipak, carinici mogu postaviti dodatna pitanja jer takvo neoznačeno pakiranje otežava utvrđivanje točnog sastava i podrijetla sadržaja.
Carinska kontrola bit će detaljnija kada putnik prevozi veliki broj boca, kada sadržaj boce vizualno nije jasno prepoznatljiv ili kada postoji osnovana sumnja da se u bocama zapravo nalazi alkoholno piće ili proizvod koji je namijenjen daljnjoj prodaji.
Posebno treba obratiti pozornost na to da domaći sok nije isto što i domaće vino, rakija ili drugo alkoholno piće. Ako je sadržaj prošao proces fermentacije i dobio karakteristike alkoholnog pića, njegova se carinska klasifikacija automatski mijenja, a s njom i primjenjiva pravila unosa.
Kada je riječ o običnoj robi nekomercijalne prirode koju putnici cestovnim putem unose iz trećih zemalja u Hrvatsku, opći utvrđeni vrijednosni prag za oslobođenje od plaćanja carine, PDV-a i ostalih uvoznih davanja iznosi 300 eura po putniku. Za putnike koji su mlađi od 15 godina, taj zakonski prag iznosi 150 eura.
Za specifične kategorije osoba, poput onih koje žive u pograničnom pojasu ili rade u pograničnom prometu, na snazi su posebna, znatno niža ograničenja. Za njih vrijednosni prag iznosi 40 eura, uz jasno propisane iznimke.
Ipak, ova vrijednosna oslobođenja nikako ne znače da putnik u vozilu može prenijeti neograničene količine nekog proizvoda. Tijekom redovitog pregleda, carinik uvijek procjenjuje prirodu same robe, njezinu ukupnu količinu, materijalnu vrijednost i sve okolnosti putovanja.
Ako putnik u automobilu ima dvije ili tri boce domaćeg soka namijenjene svojoj obitelji, takva se količina u pravilu ne smatra komercijalnom djelatnošću. S druge strane, prevoženje desetaka ili stotina boca istog proizvoda potaknut će carinu da provjeri je li riječ o robi namijenjenoj tržištu.
Za pravi komercijalni uvoz prehrambenih proizvoda primjenjuju se sasvim različiti, složeni carinski postupci vezani uz sigurnost hrane, dokumentaciju i obvezne deklaracije.
Ne postoji nikakva posebna univerzalna literatura niti stroga tablica koja bi točno odredila koja je dopuštena količina svakog pojedinačnog domaćeg bezalkoholnog soka u osobnoj prtljazi. Zato bi bilo pogrešno tvrditi da je, primjerice, pet ili deset litara automatski dopušteno ili pak strogo zabranjeno bez razmatranja svih specifičnih okolnosti putovanja.
Dodatni problemi mogu nastati i ako to domaće piće u sebi sadrži mlijeko ili druge sastojke životinjskog podrijetla, jer se tada proizvod više ne može tretirati i cariniti kao obični voćni sok.
Zaključno, prilikom prelaska granice carinici imaju puno pravo od putnika zatražiti jasno objašnjenje o kakvom se točno proizvodu radi, od čega je napravljen, u kojoj se količini prevozi i kome je u konačnici namijenjen. Ukoliko putnici unose domaći sok kao poklon, iznimno je važno da način pakiranja i količina ne odavaju dojam komercijalnog prijevoza te da putnik točno navede sadržaj boca.
U slučaju osnovane sumnje da putnik svjesno daje netočne podatke, pokušava prenijeti neprijavljenu robu ili zaobići propisane postupke, carinska služba može provesti dodatne detaljne kontrole, izvršiti naknadni obračun uvoznih dažbina te izreći propisane prekršajne mjere, ovisno o utvrđenoj nepravilnosti.
