“Rodbino i prijatelji, našeg brata i suborca, časnika HOS-a Marinka Šunjića, zahvaljujem Vam na doprinosu u dostojanstvenom ispračaju zaslužnog Hrvatskog Viteza!
A tebi Viteže, laka pradjedovska Hrvatska zemlja, koju si zdušno branio, kako u Hercegovini, tako i u Bosni i u Slavoniji!
Dok Ti pišem oproštajno pismo, pred očima prolaze slike zajedničkog ratnog puta i događaja, Tvoje hrabro, junačko vojničko držanje, isto kao i humani ratni lik Hrvatskog Viteza, koji nikada i nigdje, pred neprijateljem nije uzmicao, ali ni poraženog, ranjenog i zarobljenog neprijatelja nije zlostavljao.
Svijetlu uspomenu junaka ratnika, ostavio si svojim suborcima, rodbini i prijateljima – i svom Hrvatskom narodu.
Isto tako, mirno, sigurno i samopouzdano hodi u vječni život pred sud svevišnjeg Boga, u kog si vjerovao i o čije se zakone u zemaljsokm životu i ratnom putu nisi ogrješio.
HRVATASKI NAROD SI ZADUŽIO, OBRAZ SVOJOJ OBITELJI I RODBINI OSVIJETLIO, O BOŽJE ZAKONE SE NISI OGRIJEŠIO.
POKOJ TI VJEČNI I LAKA HRVATSKA ZEMLJA, VITEŽE MARINKO ŠUNJIĆ! S NAMA SI!”
Načelnik ratnog stožera HOS-a, general Ante Prkačin
