Pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru pokrenuo je val građanskog bunta koji je nakon dvije godine doveo do pada višegodišnje vlasti.
Uvjerljiva pobjeda Studentske liste, ostvarena prošle nedjelje, slavila se na ulicama diljem Srbije. Građani su se u velikom broju počeli okupljati nakon što je Aleksandar Vučić priznao izborni poraz, čime je okončano razdoblje od 14 godina njegove neprekidne vlasti. Osobito se slavilo na ulicama Novog Sada, grada koji se prometnuo u sam epicentar građanskog bunta te u konačnici presudno oblikovao ove povijesne izbore.
Čitav proces započeo je tragedijom koja se dogodila točno prije dvije godine i koja je poslužila kao okidač za studentske blokade te masovne prosvjede s zahtjevom za svrgavanje dotadašnje vlasti. Bio je petak, 1. studenoga 2024. godine. Dan je bio iznadprosječno topao i ništa nije naviještalo strašne događaje, sve dok u 11:52 sati miran dan na novosadskim ulicama nije prekinula zaglušujuća buka.
U tom se trenutku nekoliko tona teška betonska nadstrešnica Željezničkog kolodvora urušila na ljude koji su stajali ispod nje. Na samome mjestu nesreće poginulo je 15 osoba, među kojima i jedno šestogodišnje dijete, dok su tri osobe ozlijeđene. Šesnaesta žrtva ove tragedije preminula je 21. ožujka 2025. godine u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, kako piše Net.hr.
Prvotne vijesti o padu nadstrešnice javnost je primila u potpunoj nevjerici, no broj žrtava rastao je iz sata u sat. Snimke spašavanja unesrećenih ispod masivnih kamenih blokova pretvorile su taj petak u jedan od najmračnijih dana u modernoj povijesti Srbije.
Paralelno sa šokom i tugom, u javnosti se munjevitom brzinom rađao snažan bijes i pitanje kako je tako nešto moguće. Spoznaja da je zgrada kolodvora bila nedavno renovirana pretvorila je prvotnu nevjericu u nezaustavljivu društvenu reakciju, pri čemu se tuga pretvorila u gnjev i zahtjev da se utvrde svi odgovorni.
Sve je započelo akcijom pod nazivom „Zastani, Srbijo”. Svakog petka točno u 11:52 sati – u vrijeme kada se srušila nadstrešnica – cijela bi zemlja nakratko stala. Građani su izlazili na raskrižja, vozači su zaustavljali automobile, a pješaci bi nepomično stajali simboličnih 15 minuta. Ta napeta i dostojanstvena tišina bila je glasnija od bilo kakvog govora, no ubrzo je postalo jasno da se na tome ne može stati.
Ubrzo su se mirna okupljanja pretvorila u masovne ulične prosvjede. Prvi veliki skupovi u Novom Sadu i Beogradu okupili su stotine tisuća ljudi pod parolom „Krvave su vam ruke”.
Prosvjednici su zahtijevali objavljivanje tajnih ugovora o rekonstrukciji, ostavke ključnih ministara te kaznenu odgovornost nadležnih inženjera i političkih moćnika. Prvi masovni prosvjed studenata i građana održan je 15. ožujka 2025. godine u Beogradu pod nazivom „15. za 15” te je okupio rekordan broj ljudi. Dok su vlasti izvijestile o 107.000 sudionika u vrhuncu skupa, neovisne organizacije procijenile su da se radilo o 275.000 do 325.000 ljudi, dok su studenti i organizatori tvrdili da je na ulice izašlo preko pola milijuna sudionika.
Petnaestominutnu šutnju tada je prekinuo zvučni top zbog kojeg je prosvjed završio ranije od očekivanog, budući da je okupljene rastjerao izuzetno jak visokofrekventni zvuk. Vlasti su te navode negirale, a istina o tome incidentu do danas nije poznata.
Nakon toga događaja Vučić je objavio da je pobijedio obojenu revoluciju, sugerirajući da su studenti dio šireg plana zapadnih sila koje ga žele srušiti. Prethodno je u nekoliko navrata podilazio zahtjevima studenata te je smijenio nekoliko ministara, dok je i sam premijer Miloš Vučević podnio ostavku, no studenti nisu odustali.
Već nekoliko dana nakon tragedije studenti su odlučili preuzeti stvar u svoje ruke te su započeli s blokadama fakulteta, a potom i ključnih prometnica, mostova i raskrižja. Transparenti s porukama poput „Ako nam ne date pravdu, nećemo vam dati mira” i „Zastali smo, sad krećemo” preplavili su društvene mreže i medije.
Mladi su tako postali najorganiziraniji politički akteri u zemlji. Upravo iz tih masovnih prosvjeda, blokiranih amfiteatara i neprospavanih noći na fakultetskim hodnicima rođena je ideja o zajedničkoj Studentskoj listi koja je dvije godine kasnije preoblikovala vlast u Srbiji.
U međuvremenu je u Srbiji započela opsežna kontrola rada tužiteljstva u Beogradu, s fokusom na kontroverzne slučajeve, moguća nezakonita prisluškivanja, uhićenja kritičara vlasti i sporne nagodbe s optuženicima. Među prvim predmetima koje je komisija zatražila nalaze se slučajevi poznati kao „Nadstrešnica”, „Zvučni top” i „Senjak”, a posebno se provjerava postupanje tužiteljstva tijekom studentskih prosvjeda.
U srpnju je potvrđena optužnica protiv bivšeg srbijanskog ministra prometa Gorana Vesića, njegove pomoćnice Anite Dimoski te nekadašnje direktorice Infrastrukture željeznice Srbije Jelene Tanasković, kao i protiv još triju suodgovornih osoba – Milana Spremića, Marine Gavrilović i Dejana Todorovića.
Pred novom političkom garniturom sada je veliki posao, od reforme institucija do obnove povjerljiva odnosa s građanima. Jedan od najvažnijih zadataka bit će i konačno utvrđivanje kaznene i političke odgovornosti za novosadsku tragediju. Budući da suđenje ni nakon dvije godine još uvijek nije započelo, javnost i obitelji žrtava opravdano očekuju nepristran pravosudni proces i pravdu koja se predugo čekala.
U povodu druge godišnjice, studenti su pozvali građane na komemorativni skup koji će se održati ispred kolodvora u nedjelju, 1. studenoga 2026. godine, točno u 11:52 sati, uz poruku objavljenu na društvenim mrežama: „Studenti vas pozivaju da u nedjelju, 1. studenog 2026., prisustvujete komemorativnom skupu posvećenom žrtvama pada nadstrešnice na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. Očuvajmo zajedno sjećanje na stradale.
