Europsko košarkaško prvenstvo 2005 igralo se dijelom u Crnoj Gori, točnije u glavnom gradu te države Podgorici. Hrvatska je igrala važnu utakmicu protiv Italije, pa smo naravno odlučili da to ne može proći bez nas.
Iznajmljivali su se kombi vozila, i obilazile rent-a car agencije i dobar dio Ultrasa se spremao na to vruće gostovanje, ne zbog Talijanskih navijača nego zbog domaćih koji su preko medija prijetili Hrvatima.
Iako nitko od nas nije imao ulaznica za tu utakmicu krenuli smo prema Podgorici preko Stoca, Ljubinja i Trebinja. Prije toga smo svratili po jednoga momka u Čapljinu. Do granice smo stajali na par mjesta, i u putu smo sreli veliki broj vozila s navijačima iz Hercegovine.
Na granici koja je u nekoj šumi u kanjonu zaustavila je policija preko 50 vozila s navijačima Hrvatske. Nas je u kombiju bilo 9, a vozilo registrirano na 8 ljudi, pa su nas policajci počeli zezati, a mi smo jednoga koji je bio raspoložen za šalu poslali u kombi da kaže da netko mora izaći i ostati na granici, te da je to najstariji, a najstariji je bio Vaha.
Vaha se malo ko prepao, ali kada je vidio da se i mi smijemo ponudio je policajcu bocu s pelinkovcem. Ovaj je odbio ljubazno i pitao nas ima li tko da je ostao u Mostaru jer sve kaže iz Mostara osobne i putovnice.
Prešli smo granicu i naravno slikali se u Crnoj Gori, kroz koju smo prošli bez problema, Na ulazu u Podgoricu smo formirali kolonu i baš bučno ušli u grad. Nigdje ni traga domaćim navijačima koji su prijetili uoči utakmice. Pred dvoranom ludnica, sve poznata lica, a čuli smo da dolazi i par autobusa iz Dalmacije. Tornado i Torcida su bili u tim busevima, a mi smo se snalazili za ulaznice.
Uglavnom bilo je ulaznica kod švercera, a i ovaj puta Vaha je bio donji jer mu je švercer prodao ulaznicu za dan prije i naravno nije mogao ući u dvoranu. Nije mogao ni nazad jer se stvorila kolona navijača i nekako smo ga ipak progurali.
U dvorani prava ludnica, naši navijači na svim stranama. Talijana je bilo veoma malo i to su bili uglavnom stariji navijači. U dvoranu su došli i autobusi iz Hrvatske, pa se činilo da se igra na domaćem parketu. Utakmicu je dobila Hrvatska rezultatom 74:66 i ludnica je mogla započeti.
Slavili smo dugo s igračima, i onda smo krenuli nazad. Tu dolazi do nekoliko manjih incidenata, i domaći navijači su pokušali kamenovati naša vozila, ali su se razbježali nakon što smo stali i krenuli prema njima. Postali su od lovaca lovina , a mi smo svratili u neku radnju da se snabdijemo pićem za povratak. Do granice nije bilo problema, a na povratku smo još svratili u Trebinje, pa u Čapljinu. te smo u Mostar stigli u sitne sate sretni i zadovoljni.
