Ovih dana često pominjemo ljude koji svoj posao rade s ljubavlju i za to imaju plaću. Mi smo se evo odlučili spomenuti neke ljude koji već dvadesetak godina (neki i više), rade nešto iz ljubavi, a za to ne primaju nikakvu plaću. Ti ljudi su redom sve sportski (nogometni) djelatnici i malo tko zna koliko oni daju sve od sebe za naše bolje i ljepše sutra. Stotine i stotine djece, juniora i seniora su u sportu zahvaljujući tim ljudima, koji na uštrb svojih obitelji, a vrlo često zanemarujući i svoje poslovne obaveze uspijevaju održati klubove u životu.
Vjerovano nećemo uspjeti sve nabrojiti, ali spomenut ćemo neke, a ako smo koga izostavili neka nam oproste. Slavenko Šuman-Tunga NK CIM, Mehmed Meša Agović FK LOKOMOTIVA, Husein Sejo Rebac NK MOSTAR, Čiča Handžar FK BLAGAJ, Ekrem Čolakhodžić FK BJELOPOLJAC, Nikola Božić HNK BUNA NK BRANITELJ, Viktor Mikulić (trenutno bez kluba, a radi se o vrhunskom treneru i čovjeku).
To su samo neki, a mogli bismo još nabrajati. Hvala vam dragi ljudi za sve što ste dali i dajete od sebe i dan danas.Očito je da vas se nitko nije sjetio nikad, ali svi mi koji smo u tom vrlo dobro znamo kroz što ste sve prolazili i prolazite.
Živi i zdravi nam bili još puno godina.
Tekst preuzet s profila HNK Kruševo
