Sjećamo se Mirka i Slavka kao tkz. junaka u Drugom svjetskom ratu, kada je jedan drugome spasio život upozoravajući ga na metak koji je uputila protivnička vojska. Je li ovo izmišljena priča , ili je Mirko stvarno brzo i spretno izbjegao metak? Nikad nećemo saznati!
Ante i Mate su dva prijatelja od rođenja. Dijeli ih samo kućanski broj. Idu u isti razred, ali u nisu u istoj grupi u ponedjeljak kada počinje nova školska godina. Danas su saznali kako će biti razdvojeni zbog abecednog popisa u imeniku. Isti razred a nisu zajedno, jer jednome prezime počinje sa B, a drugome sa slovom Z.
Kakva tuga kod obojice! Dijelili klupu zajedno, ali to svakako ne bi mogli zbog propisanih distanci! Dijelili užinu zajedno, ali i to ne bi mogli jer nema velikog odmora, ali i zbog propisanih distanci! Mogli bi bar zajedno u školu, i s maskama ako treba, ali nisu u istoj grupi. Koliko god se djeca radovala novoj školskoj godini, Ante i Mate nisu baš sretni.
I zove Mate na telefon Antu i podijeliše koju riječ utjehe jedan drugome. I na kraju Mate reče iskreno: Ante, pazi se Covida! Hvala Mate! I spustiše slušalicu, iščekujući ponedjeljak i novu školsku godinu, punu neizvjesnosti i mnogobrojnih distanci!
Za Mirka i Slavka možemo reći kako su možda izmišljeni likovi, ali Ante i Mate su stvarni likovi, i tu su oko nas, ima ih puno! Ante i Mate, draga djeco, izdržite, pazite se, opet ćemo dijeliti školske klupe, užinu i put do škole!