Od komunalnih problema do sporova oko imovine i zapošljavanja – rastuće podjele u Mostar ponovno otvaraju ključna pitanja ravnoteže, zakonitosti i političke odgovornosti.
Ulazak u izbornu godinu u Mostar ponovno je donio pojačane političke napetosti između bošnjačkih i hrvatskih vijećnika. Retorika je oštrija nego ranije, a teme koje dominiraju javnim prostorom sve su osjetljivije – od komunalnih problema do identitetskih i imovinsko-pravnih pitanja.
Novi val prepucavanja dodatno je intenziviran nakon istupa bivšeg gradonačelnika Safet Oručević, čije su izjave mnogi okarakterizirali kao “kost razdora” koja je pokrenula lančanu reakciju političkih optužbi.
Od smeća do kulturnih institucija
Politički sukobi nisu ostali na jednoj temi. Rasprave su krenule od problema otpada i upravljanja komunalnim sustavom, da bi se brzo proširile na izgradnju Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru.
Uz to, otvorena su i pitanja vezana uz objekte Islamske zajednice, uključujući lokalitet Mevlana i harem Kantarevac, kao i sporove oko katastarskih evidencija i vlasništva nad nekretninama. Upravo su ti segmenti dodatno produbili nepovjerenje između političkih aktera.
Ključno pitanje: zapošljavanje u gradskoj administraciji
Najnovije kontroverze odnose se na strukturu zaposlenih u gradskoj upravi. Prema informacijama koje iznose hrvatski vijećnici, u administraciji navodno postoji značajna neravnoteža – čak više od 180 zaposlenih Bošnjaka u odnosu na Hrvate.
Ova brojka, ako je točna, otvara niz pitanja. Prije svega, kako je moguće da u sustavu koji se često opisuje kao “fifti-fifti” dolazi do takvog odstupanja? Drugo, tko je odgovoran za takvo stanje – samo jedna politička strana ili i oni koji su godinama sudjelovali u vlasti i donosili kadrovske odluke?
Odgovornost nije jednostrana
Važno je naglasiti da odgovornost za ovakvu situaciju ne može biti jednostrano pripisana. Ako su podaci točni, tada dio odgovornosti snose i politički predstavnici Hrvata koji su sudjelovali u vlasti i imali mogućnost utjecati na zapošljavanje.
Selektivno iznošenje podataka u izbornoj godini često ima političku svrhu, ali građani s pravom očekuju konkretne odgovore – tko je donosio odluke, prema kojim kriterijima i zašto ranije nije reagirano.
Šira slika: isti obrasci i na višim razinama
Slične polemike nisu ograničene samo na Mostar. Na razini države često se vode rasprave o zastupljenosti u institucijama, gdje se također barata brojkama i postocima. U javnosti se često stvara percepcija neravnopravnosti, ali se tek detaljnijom analizom vidi stvarno stanje.
Ovakvi sukobi pokazuju koliko je pitanje zapošljavanja u javnom sektoru u Bosni i Hercegovini duboko povezano s politikom, nacionalnim odnosima i percepcijom pravednosti.
Politička retorika i percepcija žrtve
Dodatni problem predstavlja način na koji politički akteri komuniciraju s javnošću. Često se koristi retorika u kojoj se vlastita strana prikazuje kao oštećena ili zapostavljena, što dodatno produbljuje podjele i otežava racionalnu raspravu.
Takav pristup može donijeti kratkoročne političke bodove, ali dugoročno šteti povjerenju građana i stabilnosti institucija.
Što dalje?
Mostar se i dalje suočava s izazovom balansiranja između političke realnosti i potrebe za funkcionalnom upravom. Ključno pitanje nije samo tko je kriv za trenutnu situaciju, već kako uspostaviti transparentan i pravedan sustav koji neće biti predmet stalnih političkih sukoba.
Bez jasnih pravila, odgovornosti i kontrole, svaka nova izborna godina donosit će iste teme – iste optužbe i iste podjele.
Građani Mostara, umorni od političkih prepucavanja, očekuju konkretna rješenja, a ne još jednu rundu međusobnih optužbi.
