Želim nominirati Aniku Obradović-ženu lavicu, koja svojom nesebičnom ljubavlju obavlja svoj posao medicinske sestre već 36 godina. S prvim ispaljenim metkom u selu Ravno, onda kada i najveći politički dužnosnici još nisu priznavali da se rat ne događa tamo nego ovamo, tu, Anika je stala na branik Domovine.
Pedeseti branitelj, prva braniteljica. Znate li što to znači, Anika je dio prve ekipe, ona je stala bok uz bok prvoj 49-orici hrvatskih branitelja na Jugoistoku Hercegovine i postala prvom heroinom rata u BiH. Trebalo je za to imati hrabro srce, a još veće srce, srce veće i od srca, staviti svoje medicinsko obrazovanje na raspolaganje.
Mogla je otići u Njemačku, mogla je raditi posao medicinske sestre u najuređenijim bolnicama svijeta, ona je odabrala ne bolnicu nego bojišnicu. Umjesto izgradnje karijere, uživanja u mladosti, izgradnje svoje obitelji, naša je kandidatkinja doslovno sakupljala dijelove tijela poginulih i ranjenih branitelja. Tragične sudbine nekih od njih i danas je prate, ali su je one i izgradile u onome što je danas. Žena – superjunakinja.
Anika je u svojim medicinsko-obrambenim djelovanjima i sama ranjena, geleri su joj teško ozlijedili desnu ruku, a raspršene krhotine načele su čitavo njezino mlado tijelo. Zdrav duh joj pak nakon bolničkog tretmana nije dao mira, pa se opet vratila na prvu crtu i nastavila raditi ono što najbolje zna – spašavat živote.
Skoro 30 godina nakon rata, Anika i dalje s punom savješću i odgovornošću vrši isti posao, ovaj put u miru, ali sa jednakim žarom i požrtvovnošću. Za nas Neumljane, a osobito za stare i nemoćne u neumskom zaleđu koje skoro svakodnevno obilazi, Anika je i medicinska sestra, liječnik, veterinar, psiholog i prijatelj. Često se stari znaju zapitati, što će biti s njima kada se i Anika zasluženo umirovi. Mi smo sigurno da je ni mirovina neće umiriti i da će makar sa svojim tlakomjerom, nastaviti obilaziti, upućivati toplu riječ i njegovati.
Od Hutova u kojemu živi, do Neuma u kojemu je stalno zaposlena, pa sve do najzabačenijih sela i zaseoka Općine, naša heroina raznosi mirise i boje života. Uvijek dotjerana, uređena i sa stavom. Jarkocrvene kose, decentno našminkana, sa maramom oko vrata. Dama.
Anika Obradović posvetila je svoj život i cijelu sebe poslu kojeg neizmjerno voli, a ono malo vremena što joj preostaje koristi za boravak u prirodi, najčešće u svom rodnom Hutovu iz kojeg svakodnevno vozi na posao. Boravak u prirodi ponukao je da sakuplja zanimljivo kamenje od kojega kasnije izrađuje prekrasne umjetnine. Okušala se i u slikanju koje joj izvrsno ide. A i ne išlo, jer iz takve duše i tolikog srca i ne može isteći ništa loše. Samo čisto dobro i najčišća ljepota.
Uza sve ovo, moramo napomenuti kako Anika Obradović njeguje i svoju staru i nemoćnu majku. Višak ljubavi dijeli ostalim potrebitim žiteljima Neuma, spasila je ne zna se koliko života, a sama je svoj život podredila drugome. Nećete je vidjeti kako se busa u prsa, moli se u tišini, glasna je na nepravdu, ljubi pravdu.
Za sebe ne traži ništa, a nitko joj ništa nije ni poklonio. Osim Nebesa, ona su joj dala talent bezuvjetne ljubavi. Anika ga nije zakopala već ga nesebično umnaža.
To je naša Anika, za nas Neumljane, ne samo Hercegovka godine, nego žena stoljeća.
