Naslovnica Zanimljivosti Religija Betlehem se slavi, no Nazaret je izglednije mjesto rođenja Isusa

Betlehem se slavi, no Nazaret je izglednije mjesto rođenja Isusa

Nijedna povijesna ličnost nije uvijenija u legendu i mit od Isusa iz Nazareta. Izvan evanđelja, koja nisu toliko činjenični dokumenti o Isusu, već rasprave o njegovu religijskom značaju, skoro da ne postoji trag o čovjeku koji je inspirirao najveću svjetsku religiju, piše Večernji list BiH.

Međutim, postoji dovoljno biblijskih učenja o povijesnom Isusu kako bi se postavila pitanja u vezi s nekim od mitova koji su ga okružili u protekla dva tisućljeća.

Proročanstvo o Mesiji

Prema danas raširenom narativu, Isusa je 25. prosinca u Betlehemu, uz pomoć svog zaručnika Josipa, rodila djevica Marija. Oko devet mjeseci prije, začela ga je po Duhu Svetome. I već tu dolazimo do prvog većeg pitanja oko kojeg se već stoljećima lome koplja – je li Isus doista rođen u Betlehemu?

Prvi kršćani, naime, nisu pokazivali mnogo interesa za Isusove rane godine. Priče o njegovom rođenju i djetinjstvu su u najranijim pisanim dokumentima u vezi s njim gotovo pa nepostojeće. Međutim, kako je interes za Isusa rastao, tako je i rastuća kršćanska zajednica pokušavala popuniti praznine iz mladosti i poravnati ih s njegovim životom i misijom s brojnim, često konfliktnim, proročanstvima u vezi s Mesijom u Hebrejskim spisima.

Jedno takvo proročanstvo zahtjeva da mesija, kao potomak kralja Davida, bude rođen u Davidovom gradu – Betlehemu. S druge strane, Isusovo djetinjstvo i život su više povezani s Nazaretom, gradom kojeg većina teologa smatra njegovim pravim mjestom rođenja. Uostalom, i sam Isus se na više mjesta u Bibliji naziva Nazarećaninom.

Ranim je kršćanima zato bilo potrebno kreativno rješenje kako bi Isusove roditelje doveli u Betlehem, čime bi onda mogli objasniti i to da se Isus rodio u istom gradu kao i David. Za evangelista Luku, odgovor je ležao u cenzusu koji je donio Rim i koji je zahtijevao da svaka osoba mora otputovati u dom svojih predaka kako bi bila prebrojana. Prema naredbi rimskog cara Augusta, u svim okupiranim zemljama trebao se provesti popis svih ljudi zbog poreza i to zato što je car hitno trebao novac za troškove vojske u mnogim zemljama izvan granica Rima.

Tim popisom se pretpostavljalo da će narod koji živi izvan svog rodnog mjesta doći u svoj rodni kraj i upisati sebe i svoju obitelj. S obzirom na to da je Isusov otac Josip iz Betlehema, on i njegova žena Marija napustili su Nazaret i krenuli na težak put prema 130 kilometara udaljenom Davidovu gradu, gdje je Isus na kraju i rođen, čime je ispunjeno starozavjetno proročanstvo. Međutim, povijesno gledano, ta priča ne drži vodu, jer se cenzus Rima o prebrojavanju i oporezivanju stanovništva odnosio samo na Judeju, Samariju i Idumeju – a ne i na Galileju, gdje je živjela Isusova obitelj.

S obzirom na to da je svrha popisa bila oporezivanje, rimski zakon gledao je imovinu osobe u mjestu stanovanja, a ne rođenja. Jednostavno rečeno, Luka stavlja rođenje Isusa u Betlehem ne zato što se ono tamo odigralo, već zato što ta priča ispunjava riječi proroka Mihaela.

Treba reći kako čak i sami evanđelisti različito pišu o razlozima zbog kojih je Isus, navodno, rođen u Betlehemu. U zapisima prvog evanđelista Mateja tako je navedeno kako su Josip i Marija živjeli u Betlehemu i kasnije otišli u Nazaret. Što se tiče konkretnog mjesta Kristova rođenja, iako se u današnjim pričama najčešće spominje “štalica“, u najranijim zapisima ipak se govorilo o špilji u Betlehemu.

To prvi svjedoči kršćanski filozof i mučenik sveti Justin koji je živio u 2. stoljeću, a kasnije je ta tvrdnja više puta ponovljena. Štoviše, na mjestu prave špilje u kojoj je Isus navodno rođen 333. godine izgrađena je, po nalogu cara Konstantina, crkva Rođenja.

U 6. stoljeću, za vrijeme cara Justinijana, građevina dobiva današnji izgled, a danas je bazilika Rođenja Isusova jedno od najvažnijih mjesta za molitvu kršćana, posebice u predbožićno vrijeme. No čak i ako se navedena crkva, odnosno špilja prihvati kao mjesto Isusova rođenja, još jedno otvoreno pitanje je kada je Isus rođen.

Da se to zapravo ne zna točno, u svojoj je knjizi objavljenoj prije nekoliko godina priznao i sam bivši papa Benedikt XVI. On je 2012. objavio da povijesni datum Kristova rođenja treba smjestiti nekoliko godina ranije od datuma koji se uzima kao vrijeme Isusova rođenja.Tako ispada da je Isus rođen prije Krista, tj. prije nulte godine od koje se računaju ere prije i poslije Kristova rođenja.

Osim nejasnoća oko godine rođenja postoji i mnogo upitnika o tome je li se Isus rodio 25. prosinca, na dan koji danas slavimo kao datum njegova rođenja. Većina teoretičara religije danas se slaže da su rani kršćani datum za slavljenje Božića preuzeli iz paganskih tradicija u kojima se štovalo Sunce i obilježavao zimski solsticij kao početak novog ciklusa, odnosno kao datum ponovnog rađanja Sunca nakon kojeg dani ponovno postaju duži.

Biskupi odredili datum

U prilog tome govori činjenica da u Bibliji nigdje ne postoji ništa što bi upućivalo na to da je Isus rođen u prosincu. Štoviše, prema opisima poklonstva pastira iz kojih proizlazi da je stoka bila puštena na pašnjake, prije bi se moglo zaključiti da je bio rođen u proljeće nego za hladnih, zimskih dana.

Povjesničari tvrde da su rani kršćani rođenje Isusa obilježavali u travnju ili svibnju i da je papa Julije I. u 4. stoljeću od skupine biskupa zatražio da definiraju fiksni datum. Oni su odabrali datum kad se slavilo nepobjedivo Sunce. – Ako pagani Gospodinov dan nazivaju danom Sunca, mi ćemo se rado složiti jer se danas svjetlost svijeta uzdigla, danas se otkrilo Sunce pravde sa zrakama ozdravljenja – poručio je sveti Jeronim nakon te objave.