Blaženi Stepinac i “prekrštavanje” pravoslavnih, naziv je stručno-povijesnog izlaganja mons. dr. Ratka Perića, mostarsko-duvanjskog biskupa, koje je predstavio javnosti u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević” u Zadru u sklopu predstavljanja svoje knjige „Nada koja ne postiđuje”. To je analitičko predavanje sistematični prikaz temeljen na dokumentima, povijesnim činjenicama i istraživačkim rezultatima povjesničara iz dostupnih arhiva.
Kad sudjeluje na predstavljanju svoje knjige po gradovima, biskup Perić odabire tematski govoriti o nečemu drugome, o onome što još nije rekao niti zapisao u knjizi. U Zadru je predstavio argumentirani i dokumentirani odgovor na optužbe da je Stepinac prekrštavao pravoslavne, opovrgavajući i pravnu tezu o tzv. zapovjednoj odgovornosti koja bi se eventualno odnosila na Stepinca. S datumima i citatima iz uvida u povijesne arhive, biskup Perić je precizno predstavio promptne, brze reakcije nadbiskupa Stepinca od 1941. do 1943. g. na zakone i upute koje je izdavala vlast u NDH glede prijelaza na katolicizam. Pojasnio je i što se krije iza teze Srpske pravoslavne Crkve da je pokatoličeno oko 240-250 tisuća ljudi u NDH, a što se plasira u javnost i temeljem lažnog pisma iz 1943. g. koje je navodno Stepinac pisao Papi. Suočen s tom optužbom od strane komunista na sudu, to je pismo blaženik demantirao 1946. g., kao i odvjetnik Politeo, predočivši za to i dokaze na politički montiranom procesu Stepincu.
Zakonska odredba prema kojoj je poglavnik Ante Pavelić odmah na početku isključio pravoslavlje iz priznatih vjera u NDH izlazi 3. svibnja 1941. g. „U svrhu prijelaza iz pravoslavlja u priznate vjere, Pavelić je izdao „Zakonsku odredbu o prijelazima s jedne vjere na drugu”. Za te prijelaze i valjanost prijelaza traži se da se sve civilno provede. Vlasti NDH se nisu uopće konzultirali s Duhovnim stolom, sa Stepincem. Čine sve mimo njega. Osoba koja je mijenjala vjeru trebala je podnijeti pisanu prijavu upravnoj vlasti kotarske oblasti, odnosno gradskom poglavarstvu o svojoj odluci, primiti potvrdu o toj prijavi i ispuniti vjerske propise priznate vjeroispovijesti na koju stranka prelazi.
Dogmatsko-kanonsko stajalište o prijelazima izražava se 15. svibnja 1941. g. Prvo i temeljno načelo u Okružnici glasi: „Pristup u Katoličku Crkvu može se dopustiti samo onim osobama za koje postoji osvjedočenje da to žele učiniti iskreno i s uvjerenjem o istinitosti naše svete vjere i o njenoj potrebi za spas duše. Vjera je unutarnja stvar slobodne savjesti te stoga na području vjerskog opredjeljenja trebaju biti isključeni svi nečasni motivi”. Jasno da ne može biti jasnije! A jedan od takvih nečasnih motiva jest i politički koji je Paveliću bio prvi, a Crkva ga na prvom mjestu osuđuje. To je svibanj 1941.!” istaknuo je biskup Perić.
– Ministarstvo bogoštovlja i nastave (Mile Budak) izdalo je Uputu u kojoj određuje da na kotarsku oblast ili gradsko poglavarstvo pripada samo izdavanje potvrda dotičnoj stranci, tko želi prijeći na drugu vjeru, samo neka se prijavi na kotarski ured, a kada će i pod kojim uvjetima ta stranka biti primljena u vjersku pripadnost priznate vjeroispovijesti, za koju je najavila svoj prijelaz, ulazi u brigu dotične stranke, to je stvar pojedinca, rekao je biskup Perić. Dakle, od strane NDH nije bilo upute da se osoba prijavi instituciji Katoličke Crkve i s Crkvom regulira taj status.
Nadbiskup Stepinac 16. lipnja 1941. g. moli pravnika dr. Milovana Žanića, predsjednika Zakonodavnog povjerenstva pri Poglavniku, Povjerenstva koje mora pogledati svaki spis koji se tiče zakona i dati ga Paveliću na odobrenje. Prije nego odredbe Zakona o vjerskim prijelazima budu objavljene, Stepinac piše dr. Žaniću i iznosi želju da državna vlast u donošenju zakona poštuje katoličku tradiciju i stav Crkve o vjeri i ćudoređu. Biskup Perić pojasnio je smisao obraćanja Stepinca dopisom dr. Žaniću: „Ako izdajete neki zakonodavni spis, tako strašni da se mora provesti, jer je to država, pa ako se tiče Crkve, konkretno, ako se tiče prijelaza s vjere na vjeru, molim Vas, dostavite mi ga samo u nacrtu na Duhovni stol, da naši stručnjaci to pogledaju. Oni će dati primjedbe i sugestije, ali ne obvezuje vas da vi preuzimate od nas”.
– Stepincu ne samo da nije odgovoreno, nego, kad je dr. Žanić došao s tim Stepinčevim spisom Paveliću, Pavelić je u tom trenutku ukinuo Zakonodavno povjerenstvo i rekao Žaniću: „Pa kako ću ja vladati ako ćeš mi ti vezati ruke nekakvim zakonima”.
Dana 18. srpnja 1941. g. u NDH dokinut je naziv srpskopravoslavna vjera, a uveden pojam grkoistočna vjera, kako je bilo prije 1918. g. „Nadbiskup ne popušta pred miješanjem države u isključivo religiozne poslove. Kaže neka se dušobrižnici drže crkvenih uputa, kako je došlo s Duhovnog stola i kako su biskupi rekli, pogotovo s obzirom na poučavanje” istaknuo je biskup Perić.
Dr. Perić je govorio i o pismu koje je 18. svibnja 1943. g. pripisano nadbiskupu Stepincu, navodno je poslano papi Piju XII., gdje stoji da je do tada u NDH na katolicizam prešlo oko 240.000 pripadnika srpskog pravoslavlja.
– Budući da je bilo rečeno da je 200.000 ljudi prešlo s katolicizma na pravoslavlje, netko je napisao pismo na šesnaest stranica, kao da ga je Stepinac poslao Papi. U tom pismu na kraju 16. stranice kaže: Sveti Oče. Treba spašavati hrvatsku državu. Ne samo zbog onih tri, četiri milijuna Hrvata katolika, nego osobito zbog ovih 240 000 Srba pravoslavaca koji su prešli k nama”. To netko piše kao da je Stepinac, a Stepinac nema veze s time!
Stepinac se dva puta osvrnuo na tu optužbu, prije osude. Prvi put 3. listopada 1946. g., kada je Nadbiskup na sudu u svom glasovitom govoru, odgovorio na tu optužbu: „Upisuje mi se u krivnju prekrštavanje Srba. To je uopće neispravan naziv. Jer tko je jednom kršten, ne treba ga više prekrštavati. Drugi Stepinčev odgovor na optužbu o prekrštavanju bio je 8. listopada 1946. g., kad je Nadbiskup o tim prijelazima izjavio: „To uopće nisu bili prijelazi, nego komedija s kojom crkvene vlasti nemaju posla i za koje ja ne mogu odgovarati. Ako ja zaista budem osuđen, pred Bogom kažem da sam nevin osuđen, savjest mi je čista i budućnost će pokazati da sam bio u pravu”. Stepinac će za tri dana ipak biti osuđen na 16 godina što je prekrštavao.
– U Vatikanu čeka čudo prve klase! Devet liječnika propustilo, 9/9. Devet teologa propustilo, 9/9. Ovo čeka. Ovo je Božji glas! Ovo je Božji izraz! Stepinac treba biti proglašen svecem. Samo čekamo trenutak. To će Papa odlučiti. Ne boj se!, ohrabrio je biskup Perić, istaknuvši da su i dokumenti o kojima je govorio pokazatelj najdublje vjere kardinala Stepinca.
Izvor: 057info.hr
