Naslovnica Sport Košarka Bojan Bogdanović: Tri tjedna bez ikakve aktivnosti, tri tjedna zatvoren u kući,...

Bojan Bogdanović: Tri tjedna bez ikakve aktivnosti, tri tjedna zatvoren u kući, ali nisam, naravno u tome jedini

Bojan Bogdanović u dvorani u Oklahomi proveo je sljedećih nekoliko sati u kojima se testirala cijela momčad, a osim Goberta virus je zahvatio i drugog All Star igrača Jazzera, Donovana Mitchella. Bojan Bogdanović bio je negativan, ali opet, kad su krenuli sljedeće jutro prema Salt Lake Cityju, znao je što ga čeka.

Sljedeća dva tjedna je Bogdanović u kući u predgrađu Salt Lake Cityja bio u izolaciji, ali stvar se nije pretjerano promijenila niti kad je ta nužna izolacija za najboljeg hrvatskog košarkaša završila. I dalje su opcije društvenog života vrlo skromne…

NEW ORLEANS, LOUISIANA – JANUARY 16: Bojan Bogdanovic #44 of the Utah Jazz shoots the ball over Lonzo Ball #2 of the New Orleans Pelicans at Smoothie King Center on January 16, 2020 in New Orleans, Louisiana. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and/or using this photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. (Photo by Chris Graythen/Getty Images)Chris Graythen/Getty Images

– Evo, više od tri tjedna sam u kući. I da, nikada mi se to nije dogodilo, ali nisam, naravno u tome jedini. Tri tjedna bez ikakve aktivnosti, tri tjedna zatvoren u kući, ovo je potpuna novost.

Kao što je novost biti i tri tjedna u punoj sezoni bez košarke.

– Ovo je za sve ljude nova situacija, pa je tako i za nas sportaše. Uostalom, dosta ljudi zna kako se osjeća sad kad se više ne mogu rekreirati, kad ne mogu na termine za mali nogomet ili košarku, koje imaju dva puta tjedno. Za nekoga tko je vrhunski sportaš, koji svoje tijelo dovodi do maksimuma opterećenja i na to je navikao, ovo je doista situacija u kojoj se nitko nije niti zamišljao naći.

Kakve uopće Bogdanović ima uvjete za trening u svom domu u Salt Lake Cityju?

– Meni su najveći problem lopta i dvorana. Pazite, svi mi možemo trčati, postoje trake, imamo sobne bicikle, ali izgubit ćemo, počet ću od sebe, osjećaj za loptu. I bit će to dosta teško vratiti, posebno teško za nas šutere. S obzirom na to da je svatko od nas na dnevnoj bazi šutirao serije i serije.

Da, nisu te trice došle same po sebi. Postoji talent, ali talent je na kraju dana samo deset posto, ostalih devedeset posto je rad. Talent je, kad pričamo o Bogdanoviću, staviti tricu kad je gusto, na minus dva sa sirenom, recimo. To ne možeš naučiti na treningu.

– Ja još pokušavam nešto na terasi raditi s loptom, nešto radim driblinga, tek da mi ostane onaj osjećaj lopte u rukama. Ali, kažem, sve je to improvizacija, praktički ništa.

Valjda će brzo proći

I što onda, zavali se u sofu i baca loptu u zrak, pazeći da je lakat pod devedeset, sve onako kako treba biti, ili…

– Ma, teško je sve to. Uzmite samo da sam ja prije svakog treninga, najmanje pola sata, ali češće je to bilo duže, šutirao. I u tom vremenskom periodu mi govorimo o jako puno šuteva, jer sam šutirao s dvije lopte i tri trenera koji su mi vraćali loptu. Svakog dana, uoči svakog treninga. I nakupi se tu šuteva. Naravno, s obzirom na to kako u to vrijeme šutiram na utakmicama, onda se ti treninzi povećavaju, ako sam lošije šutirao večer prije. Nikada nisam zbrajao, ali sumnjam da sam iti jednom šutnuo manje od 400, 500 lopti. Mislim da je to bio minimum.

Sada od tih šuteva nema ništa, jer Bogdanović u svom dvorištu nema koš, a u dvoranu ne može.

– NBA je zabranila svim klubovima da koriste dvorane u ovom periodu. Radim to što mogu po nekim programima koje su nam poslali kondicijski treneri i nastojim biti u što je moguće boljoj formi ne bih li koliko-toliko spreman dočekao onaj trenutak kad će se liga nastaviti. I to je sve OK, ali kažem, meni će osobno jako nedostajati moje porcije šuteva.

Kako se osjeća kad na televiziji ugleda neku dvoranu, koju je zatrpavao poenima, neku dvoranu našu ili u regiji, koja danas služi kao bolnica, a na mjestu gdje se on podizao na šut sada leži neki pacijent s koronavirusom?

– Tužno je sve to gledati. Tužno je kad shvatiš da se dvorane, koje su služile za radost, za veselje, za zabavu sada pune bolesnim ljudima. Ne znam što bih rekao osim se ponadao da će sve ovo što prije proći i da će ova tužna priča završiti.

Još 4-5 sezona

Djeluje li sve pomalo nestvarno, kao neki loš izlazak koji je krenuo ukrivo, kao neki san.

– Meni se znalo nekoliko puta dogoditi u zadnjih dvadesetak dana da sam se ustao ujutro i krenuo se spremati za trening, pa sam shvatio gdje sam i što se događa. Onda sjednem ispred kompjutora, TV-a, upalim vijesti i gledam, čitam…

Tako je pročitao i da će Olimpijske igre biti 2021. godine, a slijedom toga će i olimpijske kvalifikacije kojima će Hrvatska biti domaćin biti prebačene za lipanj 2021. Bojan Bogdanović će tako tri godine biti bez utakmice u dresu reprezentacije, jer je zadnji nastup imao u Poljskoj 2018. u kvalifikacijama za SP.

– Da, sve je prebačeno za godinu dana kasnije. I neki koji će igrati, nema tu dvojbe, bit će bolji, zreliji, poput Zupca, Hezonje, Šarića, Bendera ili Žižića, govorim o ovim momcima koji mogu nositi rezultat. S druge strane godinu dana stariji bit ćemo Roko, Simon, Perić ili ja. Teško je donositi neke procjene, ali jedino čemu se mogu nadati jest da ćemo biti zdravi. Iskreno, meni je žao što nismo igrali proteklo i ovo ljeto. Za ono lanjsko smo si sami krivi jer se nismo plasirali na SP, a za ovo se dogodilo što se dogodilo.

Žao mu je jer…

– Zato što igram najbolju košarku, košarku karijere. I takav nisam mogao igrati za reprezentaciju, to mi je grozno.

OK, sljedeće ljeto će Bojan Bogdanović imati 32 godine, nije smak svijeta, trebao bi on biti super još barem četiri, pet sezona…

– Pa, to mi jest cilj, ali činjenica je da ovako kao što sam igrao unazad dvije sezone nisam nikada.

Prijatelji iz Madrida

U međuvremenu, kaže, treba pričekati i nekog od još mlađih.

– Sigurno će netko od njih razviti, prije svih to očekujem od Šamanića i Prkačina, ali opet, kad se skupimo za godinu dana, nositelji će biti isti oni koji bi to bili i danas. Što je dobro, ponavljam, u pogledu jednog Šarića, Zupca, Hezonje, a što se tiče starijih, vidjet ćemo…

I za kraj, Bogdanović je svoje formativne godine proveo u Madridu, prve NBA godine, pak, u New Yorku. Oba grada su teško pogođena ovom krizom.

– U Madridu imam nekolicinu prijatelja, oni tamo žive i prenose mi situaciju koja je loša, alarmantna, poput one u Italiji. U cijelom svijetu je više manje isto, svugdje su karantene, svi žive u nekom strahu. Nadam se da će to što prije završiti, da će te tenzije splasnuti, da će ljudi ponovno moći normalno živjeti…

Ponekad nije previše. Ponekad je, zapravo, ono što želimo, najjednostavnije. Ponekad je to i najteže. Bojan Bogdanović ostaje u Salt Lake Cityju. Danas više nije u izolaciji, može prošetati, otići do dućana, ali više od toga zapravo i ne.

Čeka i dalje loptu. I jedan, samo jedan trening u kojemu će šutirati. Jer to bi značilo da će vrlo skoro šutirati i na utakmicama,

I pogađati. Trice na minus dva.

sportske.hr