Iz dana u dan koronavirus odnosi mnoge živote u Bosni i Hercegovini. Rodbinu, prijatelje, kolege i suradnike iznimno je pogodila vijest da je 20. ožujka u 45. godini preminuo Jusuf Hadžajlija iz Konjica.
Iza njega su ostali neutješna supruga Jesenka, Džan Ali i Sami Isa, sestra Admira, otac Jusuf…
U prošli utorak je bila sahrana voljenog oca, sina, brata, supruga… Studenti, akademsko osoblje i zaposlenici Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije oprostili su se, među ostalima, od ovog, po mnogima, dragog čovjeka, uvijek spremnog na suradnju i lijepu riječ, piše Radio Sarajevo. “S velikom tugom primili smo vijest da je naš kolega, svršeni student Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije (generacija 1996/97), Jusuf Hadžajlija preminuo u subotu 20.3.2021. godine u 45. godini života.
Obitelji Jusufa Hadžajlije, kao i svim njegovim prijateljima upućujemo izraze duboke sućuti”, naveli su s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. Danas se dirljivom porukom na društvenim mrežama od Jusufa oprostila i njegova voljena supruga Jesenka, ispisujući bolne retke, koji na najbolji način opisuju sav užas kojeg posljednjih tjedana, ali i cijelu godinu, proživljavaju na stotine, pa i tisuće obitelji u Bosni i Hercegovini.
Njezinu poruku prenosimo u cijelosti, u uspomenu Jusufu, ali i tisućama onih za kojima danas tugujemo: “Tebi od Mene SEDAM DANA nisi fizički tu …
SEDAM DANA kako je zazvonio telefon i kako su mi rekli da si otišao … SEDAM DANA kako se Džanov, Samijev i moj život okrenuo naglavačke i naš mali svijet više nije isti …
OSAM DANA od kada si mi poslao posljednju poruku i rekao djeci i meni da nas najviše voliš na svijetu i da se čuvamo, i na tebi svojstven način dodao još par rečenica nazivajući nas nadimcima koje si samo ti koristio …
DEVET DANA kako si mi poslao poruku da noć nije bila dobra i da hoće da te intubiraju kako bi tebe, mladog čovjeka spasili i kako si ti odlučio da im dozvoliš to … tada si spominjao neku divnu doktoricu koja je predano pokušavala da ti olakša svaki uzdisaj i rekao si mi da je samo zahvaljujući njoj i odličnoj ekipi noć završila kako treba …
DVANAEST DANA kako si mi poslao poruku i javio da su te prebacili na intezivnu i da se ne sekiram jer oni znaju šta rade i spašavaju tvoja pluća …
PETNAEST DANA kako si mi se javio na telefon i rekao da su te smjestili na staru Kirurgiju, nakon što je vozač hitne pomoći sat vremena kružio po krugu KCUS-a tražeći bar jedan slobodan krevet…Tada si se zahvaljivao i govorio mi da upamtim njegovo prezime i kako je dragi Bog velik te da još uvijek ima i nepoznatih ljudi na svijetu koji pomažu u ključnim trenucima …
PETNAEST DANA od kad sam te poljubila u prepunoj COVID ambulanti, a da nisam bila svjesna da je to zaista i posljednji put …
PETNAEST DANA od kada si otišao na jednu stranu jer su te hitno odvezli kolima hitne pomoći, a ja na drugu stranu ne znajući ni kuda dalje ni šta dalje…
DVADESET I JEDAN DAN KAKO smo saznali da je prokleti COVID došao i na naša vrata, ne sluteći da će nam promijeniti život i tebe oduzeti … …… Nisam do sada ništa pisala, ni tebi ni drugima; dugo sam razmišljala da li upravo na današnji dan, kao sjećanje objavim ovakav sadržaj; odlučila sam da to učinim jer znam da bi se i Ti s tim složio!
Zato molim sve drage ljude da upravo kao na sjećanje na Tebe, čuvaju sebe i misle na svoje najbliže … Iako nisi tu i kažu da si otišao, treba da znaš, da si uvijek i zauvijek samo NAŠ”.
