Bosna i Hercegovina je i naša domovina: I za nju ćemo se boriti – za državu u kojoj će hrvatski narod biti ravnopravan i svoj na svome

JUČER SMO U STOCU ČULI DA JE „ARMIJA BiH BRANILA BiH“.
Dobro. Možemo se djelomično složiti.
Ali onda treba pitati:
Gdje je ta Armija BiH branila BiH?
Na kojim međunarodnim granicama tada priznate Bosne i Hercegovine je bila?
Gdje je bila kada je napadnuto Ravno?
Nije je bilo.
Gdje je bila kada je napadnuto hrvatsko selo Uništa, podno Dinare, 10. svibnja 1991. godine?
Nije je bilo.
Gdje je bila u Livanjskom kraju, na Kupresu i u Bosanskom Grahovu?
Gdje je bila u Jajcu, Vitezu, Kiseljaku, Orašju, Odžaku, Derventi, Posavini, Uskoplju, Tomislavgradu, Ljubuškom, Grudama, Mostaru i Širokom Brijegu – i na mnogim drugim mjestima?
Je li zaustavila tenkove u Pologu?
Itd.
Na tim područjima hrvatski narod nije čekao da ga netko drugi obrani. Upravo ti drugi su govorili; “da to njije njihov rat”
Organizirao se.
Branio se.
I opstao.
HVO je branio svoje domove, gradove i sela, a u brojnim operacijama, zajedno s Hrvatskom vojskom, sudjelovao je u obrani i oslobađanju prostora Bosne i Hercegovine.
Obrana Livna 1992. godine bila je jedna od ključnih bitaka koja je zaustavila srpski prodor prema Dalmaciji.
I zato ne prihvaćamo da se danas povijest piše tako da se jedan narod i jedna vojska predstavljaju kao jedini branitelji Bosne i Hercegovine.
Bosnu i Hercegovinu nisu branili samo jedni.
Branili su je i Hrvati.
Posebno je važno podsjetiti na ono što je hrvatski narod učinio na referendumu 1992. godine.
Hrvati su izašli na referendum i rekli:
DA – suverenoj i neovisnoj Bosni i Hercegovini, državi ravnopravnih naroda.
Nažalost, danas se moramo boriti za ono što nam je tada bilo obećano i za što smo dali svoj glas.
Za ravnopravnost.
Za jednakopravnost.
Za Bosnu i Hercegovinu svih njezinih naroda.
Ne tražimo ništa više od onoga što nam pripada.
I nećemo se umoriti.
Kao što smo je branili kada je bilo najteže, branit ćemo Bosnu i Hercegovinu i danas – politički, demokratski i institucionalno.
Branit ćemo je u Jajcu, Livnu, Orašju, Posavini, Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci.
Jer Bosna i Hercegovina je i naša domovina.
I za nju ćemo se boriti – za državu u kojoj će hrvatski narod biti ravnopravan i svoj na svome.
**To nije zahtjev za više.
To je zahtjev za ono što nam pripada.**
-JA SE NEĆU UMORITI GOVORITI ISTINU-

Predsjedatelj Općinskog vijeća Jajce Josip Topić