Naslovnica Galerija Božanstvena biljka: Lopoč

Božanstvena biljka: Lopoč

 

Nijedna močvarna biljka ne privlači toliko pažnje kao bijeli lopoč (Nymphaea alba). Ona je ujedno i romantični simbola močvara, a sadrži i sedativna te (an)afrodizijačka svojstva. Lopoč je dio vodene vegetacije,  biljaka koje su usko vezane uz vodu, poput primjerice trske. Lopoč spada u plutajuće ukorjenjene biljke. Njihovi listovi i cvjetovi plutaju na površini vode, no dugačkim, elastičnim peteljkama su zakorijenjene za dno. Stoga ih nalazimo u plićim dijelovima močvara ili sporotekućih rijeka. Lopoč je stoga i vizualni indikator močvarnih područja, prostora koji su često na bez razloga na lošem glasu.

Nije teško prepoznati lopoča. To je trajna zeljasta biljka iz porodice lopoča

Rrizom (puzajuća stabljika) pričvršćena za muljevito dno. Bijeli lopoč ima razvijeno adventivno (čupavo) korijenje koje izlazi iz te puzajuće stabljike i zakorjenjuju se u mulj. Listovi su veliki, okruglasti i kožasti, duboko urezani i smješteni na dugačkim peteljkama. Plivaju na površini vode zbog puno šupljih (intracelularnih) prostora ispunjenih zrakom. Često međutim ostanu izvrnuti, primjerice kod promjene vodostaja. Mladi listovi, prije nego dosegnu površinu rijeke ili jezera su u cijelosti ispod vode.Osim što su lijepo obojeni, cvjetovi su i mirisni čime privlače kukce koji ih oprašuju. Oni su dvospolni, što znači da se na istom cvijetu nalaze i prašnici i tučkovi. Tučkovi su zavojito raspoređeni na cvjetištu. Čaška je neugledna pa se i ne vidi, dok se vjenčić sastoji od velikog broja latica.Cvjetovi su najpoznatiji dio biljke. Vrlo su veliki, oko 10-12 cm u promjeru. Cvjetovi su dvospolni, što znači da se na istom cvijetu nalaze i prašnici i tučkovi. Tučkovi su zavojito raspoređeni na cvjetištu,a prate ih i veliki broj prašnika. Čaška s 4 lapa je neugledna pa se i ne vidi, dok se vjenčić sastoji od velikog broja bijelih latica.
Osim što su lijepo obojeni, cvjetovi su i mirisni čime privlače kukce koji ih oprašuju. Bijeli lopoč svate od lipnja do kolovoza. Preko noći se zatvaraju, a otvaraju se ujutro.Vrsta Nymphaea alba naša je domaća vrsta koja još prirodno dolazi u cijeloj Europi, sjevernoj Africi i Aziji. Otporna je na hladnoću, uspijeva u većini klimatskih zona, obilno cvjeta cijelo ljeto. U Hrvatskoj bijelog lopoča nalazimo u mutnim rijekama i močvarama panonskog područja, alii bistrim i hladnim vodama krša.Latinski naziv Nymphaea potječe od grčke riječi za mitska bića nimfe, zbog povezivanja staništa biljaka s tim mitološkim bićima koje žive u vodi.
Ime vrste alba znači bijeli, što opisuje cvjetove.Bijeli lopoč sadrži alkaloide nufarin i nimfein, koji se koriste s jedne strne kao sedativ, a s druge kao afrodizijak, ali i anafrodizijak (suprotni efekt od afrodizijaka).
Ti se spojevi ekstrahiraju alkoholom, koji ujedno i pojačava efekt sedativa. Redovnici su od davnina koristili svojstva lopoča kao anafrodizijaka, što je vrlo potrebno u doživotnoj apstinenciji.Plutajući listovi lopoča važni su mnogim manjim životinjama kao odmorište, ali i kao stanište.
Slična vrsta s okruglim plutajućim listovima je žuti lokvanj, no lako ga razlikujemo po žutim cvjetovima.