Čujem prijo, oženila si sina,
pa ‘ajde bona pripovjedi meni,
je l’ s nevjestom živjeti milina !?
I onaj moj hoće da se ženi!
Ja mu kažem da pričeka malo,
mlad je i vremena ima,
a njemu do ženidbe stalo,
da se ženi već isprič’o svima!
A jesam prijo oženila jedinca
i udala ‘ćer još prošlog ljeta,
izgubila svoga sam mezimca,
al’ zauzvrat dobila sam zeta.
Moja prijo da ti vidiš jada,
što me neva natjera na muke,
onaj moj je mora slušat sada,
još joj bona i jede iz ruke!
Svakog dana on se prvi budi,
kuva, pere i po kući sprema,
a nevjesta samo palamudi
i nikada je bona kući nema!
A jadan, baš ga žao meni,
ali šta ću, pomoć mu ne mogu,
navalio ko mutav da se ženi,
pa se za njeg’ evo molim Bogu!
Ali za to što ja dobi zeta,
em lijep, em dobar ko duša,
‘ćeri mi sve u braku cvijeta,
da vidiš bona kako mi je sluša!
Em joj čisti, em pere i kuva,
i doručak u krevet joj nosi,
ko’ kap vode na dlanu je čuva,
a ona cvijeta kao cvijetak u rosi!
Ma ovaj ti je život sa dva lica
i to ti je k’o molitva sveta,
možeš prijo izgubit mezimca,
al’ ćeš zato da dobiješ zeta !!!
Stihovi: Velimir Velo Raspudić
- Oglas -
