Za vrijeme Drugog svjetskog rata, poljske časne sestre vodile su sirotište u Varšavi. U tom području ljudi su bili vrlo siromašni i časne su preživljavale uz pomoć Božje Providnosti. Jednog su dana ostale bez mlijeka za siročad, za bebe što je moglo ozbiljno ugroziti zdravlje ovo djece. Što su mogle učiniti?
U toj je nevolji sestra nadstojnica zamolila sestru Ewu – kuharicu da napiše molbu svetom Josipu i da je stavi iza njegove slike, kao što je to bio običaj u njihovoj zajednici. Ponekad su sestre umjesto pisane riječi samo nacrtale što im treba. No, gledajući u papir ispred sebe, sestra Ewa bila je posve zbunjena – kako može prikazati mlijeko koje je bijelo kao i papir? Ipak, obavila je zadatak kako je najbolje znala.
Sutradan je neki čovjek iz grada pokucao na vrata samostana. Htio je samo pozdraviti sestre i donijeti im maleni poklon. Sve su časne bile radosne jer su mislile da je stiglo mlijeko. No, na njihovo veliko iznenađenje i razočaranje, uvidjele su da im je posjetitelj na poklon donio – običnu mačkicu! Kakav neobičan poklon! Uočivši blijedi izraz oduševljenja na njihovim licima, čovjek ih je upitao:
„Trebate li nešto određeno?“
„Da, zaista nam je potrebno mlijeko“, odgovorile su časne sestre uglas.
„Mlijeko?“ uskliknuo je posjetitelj, „Imam ga u izobilju! Donijet ću vam ga čim prije budem mogao!“
Mlijeko je dostavljeno istoga dana.
Nadstojnicu je, međutim, još uvijek kopkao onaj poklon u obliku mačke pa je zamolila sestru Ewu da joj pokaže molbu koju je ostavila za svetog Josipa. Kad je ugledala crtež, prasnula je u smijeh. Sestra Ewa bila je nacrtala mačku kako iz posude pije mlijeko! Sveti Josip u svojoj je dobroti ispunio njihov zahtjev i obradovao časne sestre. Prvo je dostavio mačku, a onda je kao dodatak dostavio i mlijeko!
www.medjugorje-news.com
