Dok su političke opstrukcije iz Sarajeva godinama zaustavljale izgradnju ključne dionice autoceste kroz Hercegovinu, promjene u Predsjedništvu BiH konačno otvaraju vrata deblokadi strateškog infrastrukturalnog projekta.
Izgradnja autoceste kroz Hercegovinu godinama već nije samo tehničko, prometno ili financijsko pitanje, nego poligon za politička potkusurivanja i svjesno kočenje razvoja. Dok susjedne zemlje i europske regije spajaju svoje teritorije i jačaju gospodarstvo modernim prometnicama, napredak na ključnim dionicama u Hercegovini godinama je bio blokiran u samom vrhu države. Cijenu tih političkih igara, nažalost, nisu plaćali dužnosnici u udobnim sarajevskim foteljama, nego svi građani Bosne i Hercegovine.
Glavni kočničar ovog prometnog i gospodarskog zamaha bio je Željko Komšić. Upornim odbijanjem davanja suglasnosti da trasa autoceste prelazi preko takozvane vojne, odnosno državne imovine, Komšić je izravno zaustavio realizaciju već ugovorenih i dogovorenih projekata. Istodobno, drugi član Predsjedništva BiH Denis Bećirović u ključnim je trenucima birao suzdržanost i političku liniju manjeg otpora. Rezultat te kombinacije inata i nezainteresiranosti bio je pogubnog karaktera: Bosna i Hercegovina „pucala“ je penale, plaćajući teške financijske kazne i odštete zbog negradnje i kasnijeg kašnjenja radova.
Postavlja se potpuno legitimno pitanje: treba li Komšić konačno snositi političku, pa i pravnu odgovornost za izravnu štetu nanesenu državnom proračunu? Njegovo ideološko i političko „NE“ nije bilo samo pokazivanje mišića prema Hercegovini, nego potez koji je izravno izbio novac iz džepova svih poreznih obveznika. Pukim politikanstvom i opstrukcijama svjesno se nanosila šteta javnom interesu.
Izborom Darijane Filipović za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda stvoreni su preduvjeti da se ova opstrukcijska praksa konačno prekine. Članica Predsjedništva iz reda srpskog naroda Željka Cvijanović do sada je bila jedini glas u toj instituciji koji je dosljedno podržavao izgradnju ove vitalne prometnice. S dolaskom Darijane Filipović, koja razumije važnost infrastrukture za revitalizaciju Hercegovine i cijele države, u Predsjedništvu se formira jasna većina za gradnju. U novom omjeru snaga, eventualni suzdržani glas Denisa Bećirovića više neće imati moć blokade.
Na koncu, valja se osvrnuti i na one koji su godinama svojim glasovima održavali takvu politiku. Svi oni birači iz Sarajeva i drugih urbanih središta koji su glasovali za Komšića, kada u sparnim ljetnim mjesecima krenu put obale i zapadnu u višekilometarske kolone te prometni čep kod Mostara, trebali bi dobro razmisliti o uzrocima svog čekanja. Dok budu stajali na pržećem hercegovačkom asfaltu i gubili živce u prometnom kolapsu, neka se sjete Komšićevog uskraćivanja suglasnosti i njegovog „NE“ razvoju Hercegovine. To je stvarni ceh politike kojoj je inat bio važniji od cesta, a stagnacija draža od napretka.
