Naslovnica Vijesti Gospodarstvo Crno zlato nikad jeftinije: Kakva je budućnost naftne industrije

Crno zlato nikad jeftinije: Kakva je budućnost naftne industrije

Foto: Ilustracija

Cijena sirove nafte na američkom tržištu u ponedjeljak je prvi put u povijesti pala ispod nule. Naime, barel WTI (West Texas Intermediate) nafte, koja je jedno od mjerila u formiranju cijena nafte, prekjučer se prodavao po cijeni od minus 37 dolara po barelu za svibanjske isporuke, za što su ugovori istjecali jučer.

Razlog je tomu pad potražnje za naftnim prerađevinama zbog pandemije koronavirusa i puna skladišta nafte u SAD-u. Cijene su nafte padale i jučer pa je tako cijena barela WTI-ja za lipanj pala više od 11 posto, na 18,14 dolara. Brent nafta, globalna referentna vrijednost, također je pala gotovo 22 posto, na 19,92 dolara za barel.

Energetska učinkovitost

Zemlje okupljene u OPEC+ pak nedavno su dogovorile smanjenje proizvodnje nafte za 10 milijuna barela dnevno, kako bi spriječile daljnji pad cijene “crnog zlata” uzrokovanog ponajprije krizom zbog koronavirusa. No, taj dogovor odnosi se na proizvodnju u svibnju i lipnju. Zbog tako jeftine nafte neki postavljaju pitanje je li došao kraj ere vladavine “crnog zlata”, što je pogurao COVID-19.

Ekonomski i energetski stručnjaci s kojima smo razgovarali, pak, jednoglasni su u zaključku da će nafta još dugo biti glavni energent u svijetu bez obzira na trenutačnu krizu. Profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ljubo Jurčić kaže da se nafta ne može zamijeniti u sljedećih 100 godina.

On objašnjava da se u svijetu nakon naftne krize 1970-ih intenzivno radi na energetskoj učinkovitosti te da se otad smanjuje udio te sirovine u jedinici BDP-a. Napominje da su automobili prije 30 godina trošili 30 litara goriva na 100 kilometara, a sad troše pet, šest litara i pri tome imaju dvostruko jače motore.

– Svijet je došao do plafona razvoja, raste tri posto, ali potrošnja nafte nije rasla toliko. Tome su malo doprinijeli i obnovljivi izvori energije (OIE), a povećala se i energetska učinkovitost – objašnjava Jurčić.

A onda se pojavio, nastavlja, koronavirus, zbog čega je došlo do blokade trgovine i proizvodnje, a pri tome veliki proizvođači nafte Saudijska Arabija, Rusija i SAD pokušavaju iskoristiti priliku da poboljšaju svoje geopolitičke pozicije.

– S druge strane, imamo špekulante. Kad je cijena barela pala ispod 50 dolara, svi su misli da je to neodrživo. Prije mjesec dana cijena je pala na manje od 30 dolara pa su zaključili da ne može biti niža, nego samo viša pa su špekulanti pokupovali tankere i mislili su da će prodati za 40-50 dolara po barelu – objašnjava Jurčić i napominje da špekulanti, kako ih on naziva, nisu bili svjesni da su zbog smanjenje potražnje skladišta nafte u SAD-u bila već puna.

Jurčić kaže da zbog toga špekulanti nisu imali kamo s tom naftom, a morali su plaćati brodove i troškove pa su se odlučili nekom platiti da preuzme brod s naftom. Tako su radije, veli, platili oportunitetni gubitak od nekoliko milijuna dolara, što im je bilo bolje nego da izgube puno veće iznose.

– Pandemija koronavirusa će proći i povećat će se potražnja za naftom. Nije ovo nikakav “crni labud”, kako to neki žele prikazati. Kad se gledaju šire okolnosti, to je normalna situacija – poručuje Jurčić.

On smatra da se nafta kao glavni energent nema čime zamijeniti. Obnovljivi izvori energije su, veli, dopunski izvori energije, ne mogu se kamioni ili vlakovi pokretati na, primjerice, solarni pogon.

– Uvijek morate imati stabilan izvor energije. Kako možete zamijeniti konjske snage koje daje nafta? – pita se Jurčić. On smatra da bi cijena od 50-ak dolara po barelu bila uravnotežena između ponude i potražnje, no napominje da tek treba vidjeti hoće li se ekonomija dizati prema modelu prije koronavirusa. A o tome se trebaju dogovoriti glavni igrači – Saudijska Arabija, Rusija i SAD.

Rusiji je pri tome, kaže Jurčić, u interesu da barel nafte košta 90 dolara, Saudijska može izdržati pri cijeni od 50 dolara, kao i SAD.

– Ako bude razuma, držat će cijenu barela na 50-70 dolara i to ako ne bude lančane reakcije, ako zbog koronavirusa ne počnu padati ekonomije – upozorava Jurčić.

I energetski stručnjak Jasminko Umičević smatra da ono što se dogodilo s cijenom američke nafte u ponedjeljak nije ništa radikalno. On objašnjava da su trgovci naftom ugovore za isporuku u svibnju mogli produžiti, prodati ili isporučiti naftu. Odlučili su se na prodaju, veli, samo da se toga riješe jer bi inače bili u još većim problemima.

Umičević napominje da je cijena WTI nafte koja se prodaje od danas za sutra, znači stvarne fizičke nafte, oko 20 dolara za barel. Osim koronavirusa, glavni krivac za pad cijena nafte, napominje Umičević, je Saudijska Arabija koja je krenula u nelojalnu tržišnu utakmicu i rasprodaju pa je čak napala i američko tržište.

Pandemija koronavirusa je, kaže, utjecala da je potrošnja naftnih derivata pala od 25 do 30 posto.

Europski zeleni plan upitan

– Ovo što se sad događa, ovako niske cijene nafte nikome ne odgovaraju. Nafta je, uz plin, glavni pokretač svega, a na bazi niskih cijena ne može se ulagati u njihovu proizvodnju. S cijenom barela od 60 do 80 dolara svi bi bili zadovoljni. Proizvođači bi dovoljno zarađivali kako bi mogli dalje ulagati – objašnjava Umićević.

On napominje da su svijetu sad raspoloživa jedino fosilna goriva, koje treba kontrolirati s aspekta zaštite okoliša dok se ne prijeđe na obnovljive izvore. A za to je potrebno napraviti efikasne električne baterije za sve vrste prijevoza. Umićević podsjeća da je EU izradila Europski zeleni plan težak 1000 milijardi eura za energetski neutralnu Europu.

– Tih 1000 milijardi eura bilo je planirano uložiti do 2050., no sad će realizacija tog plana sigurno biti dovedena u pitanje. Neće biti tih 1000 milijardi. Samo Njemačka zbog koronavirusa mjesečno gubi 250 milijardi eura – poručuje Umićević i dodaje da se zbog toga bolje okrenuti nečemu što je već raspoloživo i za što postoji gotova infrastruktura.

On smatra da gospodarska kriza zbog koronavirusa neće biti gora od one 2008. koja je imala ekonomske uzroke. Možda za Hrvatsku ovo bude gora kriza nego što je bila prethodna, i to zbog turizma, no sreća je naša, tvrdi, što smo povezani s EU ekonomijama.