22.7 C
Mostar
Ponedjeljak, 26 srpnja, 2021

Dalmatinci spašavaju sezonu u Međugorju

“Draga djeco! S vama sam ovoliko dugo jer Bog je velik u svojoj ljubavi i u mojoj prisutnosti. Pozivam vas, dječice, vratite se Bogu i molitvi. Mjera vašeg življenja neka bude ljubav i ne zaboravite, dječice, da molitva i post čine čudesa u vama i oko vas. Sve što činite neka bude na slavu Božju, a onda će Nebo ispuniti radošću vaše srce i vi ćete osjetiti da vas Bog ljubi i mene šalje da spasi vas i Zemlju na kojoj živite. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Ovo je Gospina poruka koju je objavila preko vidjelice Marije Pavlović Lunetti, 25. rujna 2020., za župu Međugorje i cijeli svijet.

U vremenu pandemije koronavirusa koja je uzdrmala kuglu zemaljsku, što se osjetilo i na broju međugorskih hodočasnika, Gospa nije prestala pozivati vjernike na obraćenje, euharistiju, ispovijed, molitvu i post, kako bi u srcima svakoga čovjeka, u obiteljima, društvu i cijelom svijetu zavladao mir njenog Sina, uskrslog Gospodina Isusa Krista.

Kako je mjesec listopad kao i svibanj na poseban način posvećen Majci Božjoj, koja se u prošlom mjesecu slavila kao Kraljica svete krunice, tako se ovih dana osjetno pojačao broj hodočasnika iz Dalmacije: Splita, Dubrovnika, Šibenika, Zadra… Dalmatinski hodočasnici apsolutno u ovoj korona 2020. godini dominiraju u Međugorju.

Anđeli čuvari

Da je zbog COVID-a 19 za sve u Međugorju manje posla, može se vidjeti na svakom koraku, no zato je s druge strane bilo puno više vremena za molitvu, pa i na radnom mjestu za one koji su imali sreću da nisu ostali bez posla. Prodavačice iz triju suvenirnica preko puta župne crkve sjede na zidiću, piju kavu i ćakulaju.

– A jesmo se namolile ove godine – jedna će od njih svojim kolegicama.

– I da nije ovih Dalmatinaca, ne bi imali što radit – dodaje druga.

– Meni su sad bili iz onog “veselog kombija” što jednom tjedno vozi iz Splita, pokupovali mi masu krunica, kažu žene da mole u svih šesnaest – zaključuje treća.

Da to nisu samo prazne riječi, osvjedočio sam se nakon posjeta fratarskoj grobnici na groblju Kovačica, gdje sam se pomolio na grobu fra Slavka Barbarića.

– Nema baš puno posla, primjećujem.

– Bogu hvala, ima koliko ima, a kad nema, možemo se više Bogu moliti.

Pitam, kako se zove, a ona odgovara Milka Rotim. Živi u blizini Međugorja. Doznajem tako da ima sina fratra, fra Stipu Rotima, jednog od ovogodišnjih mladomisnika Hercegovačke franjevačke provincije, sada na službi župnog vikara u Tomislavgradu. Kad sam joj se predstavio, prepoznala je kako sam ja taj novinar koji je s novim nadbiskupom Antom Jozićem, nuncijem u Bjelorusiji, večer prije gostovao kod fra Marija Knezovića u emisiji Agape, Radiopostaje Mir Međugorje.

– Redovito slušam Radio Mir Međugorje i molim se dok slušam njihov molitveni dio programa. Evo sam i sada uz radio emisiju molila devetnicu u čast svetog Frane.

Kod obližnjeg kipa Uskrsloga, susrećem u molitvi sve same muškarce, rijedak prizor kad žene nisu u prvom molitvenom redu. Ali su zato one dovitljivije kad treba iskoristiti duhovno ugodno s korisnim. Jer ono što sam doživio u hotelu “Leone”, vlasnika Zorana Jerkovića, nisam nigdje prije vidio. Čistačica je dok je spremala sobe, na mobitelu uključila molitvu krunice Božanskog milosrđa i dok je radila istovremeno je i molila. Nisam je želio prekidati u poslu, samo sam joj kimnuo glavom u znak pozdrava.

U polju na putu prema Podbrdu zaustavljam se kod suvenirnice Ivice Bulić. Upravo u trenutku kad se zaustavila skupina Poljakinja. Ima u ponudi raznih slika, kipova, krunica, medaljica… Nije baš za neku priču, jer mora razgovarati s mušterijama kako ih ne bi izgubila.

Listopadske su kao i svake druge subote posebno posvećene Majci Božjoj.

Na Podbrdo se penju skupine Talijana, Poljaka, Iraca, i to onih poznatih kao “gypsies” Irci, Amerikanaca, Indijaca koji žive u Francuskoj… U porastu je osobito broj stranih hodočasnika iz Ukrajine, govori nam Davor Ljubić, vlasnik turističke agencije G-Tour Međugorje.

Najviše je, ipak, Hrvata, iako se rijetko mogu vidjeti autobusi s većim grupama. Vjernici dolaze uglavnom u obiteljskom aranžmanu. Uz dalmatinske automobile primjećujemo i one iz Zagreba, Križevaca, Siska, Rijeke, Istre… Došli su sa svih strana ove zemlje, unatoč južini koja puše nemilice, kako bi pred Kraljicom mira na mjestu njenih prvih ukazanja iznijeli svoje jade, i u njima svoje želje…

I na Podbrdu radi tek pokoja suvenirnica, i to nepuno radno vrijeme.

Marija Vasilj stanuje tu u blizini, u Bijakovićima, i kad vidi da dolaze veće skupine hodočasnika, lako joj je doći do njenog objekta koji po mnogočemu, osobito po umjetničkim suvenirima, odskače od većine drugih po Međugorju koji uglavnom prodaju kinesku robu.

‘Živnio’ i župnik

– Dalmatince mogu odmah prepoznati jer su bučni i veseli, i bome dobro i kupuju – govori nam Marija.

Uoči blagdana svetog Frane u župnoj crkvi se okupljaju svi franjevački redovi: mladež iz Frame, trećoreci i fratri svećenici s upaljenim svijećama mole i pjevaju molitve prema obredniku u čast asiškog siromaha. S njima je i nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator koji je direktno odgovoran papi Frani za pastoral u župi Međugorje.

Župa je teritorijalno pod ingerencijom mostarskog biskupa, a to je odnedavno mons. Petar Palić koji je ovih dana dao intervju za Radio Mir, a očekuju ga uskoro i u Međugorju gdje ga je pozvao mons. Hoser, jer je župa pod jurisdikcijom apostolskog vizitatora.

Kad sam prije osam mjeseci napisao tekst pod naslovom “Već se godinu dana traži nasljednik Ratka Perića: Novi mostarski biskup bit će sklon Međugorju?!”, nisam znao da će to biti hvarski biskup Palić, kojeg sam tom prigodom nazvao i “vikend biskupom”, ali sada znam da će svakodnevno imati pune ruke posla kako bi razriješio tzv. Hercegovački slučaj, a isto tako se nadam da će sa svoje strane učiniti sve da fenomen Međugorja više ne bude kamen spoticanja između biskupskog ordinarijata i župe svetog Jakova.

Koliko poznajem mons. Petra i međugorskog župnika fra Marinka Šakotu, uvjeren sam da će obojica raditi na miru i pomirenju, što je jedna od ključnih dimenzija međugorske, kao i svake druge katoličke duhovnosti. Razlika je u odnosu na mnoge ta što se u Međugorju moli u svako doba, danju i noću te što se vjernici u tom svetom mjestu pod Gospinim plaštem osjećaju na poseban način duhovno motivirani, obraćaju se i vjeruju Bogu, primaju mnoge milosti, pa i čudesa nisu nesvakidašnja pojava.

Blagdan svetog Frane osvanuo je okupan u suncu. Na misama na hrvatskom jeziku tijekom jutra na vanjskom oltaru župne crkve mnogo je ljudi, što domaćih župljana, što hodočasnika iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Živnuli su malo i restorani oko svetišta.

“Živnuo” je i župnik fra Marinko, kojeg neko vrijeme nije bilo u Međugorju – nije bio ni na tradicionalnoj misi na Križevcu početkom rujna – jer se liječio od teške upale pluća, a na pučkoj misi sudjelovao je u koncelebraciji koju je na hrvatskom jeziku predvodio nadbiskup Hoser. S njima dvojicom je misu služio i nadbiskupov tajnik fra Perica Ostojić koji je održao i prigodnu propovijed o svetom Frani.

Poslije mise pozdravljamo se sa župnikom do neke druge prilike, jer svaki dolazak u Međugorje prije svega je odmor za naše duše i tijela, stoga svetište preporučamo ne samo vjernicima nego i onima koji Boga traže iskrena srca; u Međugorju će ga sigurno pronaći i ako ništa drugo, barem će osjetiti kako Gospodin liječi sve naše čemere i s naših stranputica vodi nas prema Kraljevstvu Božjem i vječnoj sreći na nebesima. To je sukus i posljednje Gospine poruke od 25. listopada.

“Draga djeco! U ovom vremenu zovem vas da se vratite Bogu i molitvi. Zazivajte sve svete u pomoć da bi vam oni bili primjer i pomoć. Sotona je jak i bori se da što više srca sebi privuče. Želi rat i mržnju. Zato sam s vama ovoliko dugo da vas vodim putu spasenja, Onome koji je put, istina i život. Vratite se, dječice, ljubavi prema Bogu i On će biti vaša snaga i utočište. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Komentirajući je, međugorski župnik s početka ukazanja fra Jozo Zovko navodi kako je pandemija pretvorila kuglu zemaljsku u svoje bojno polje. Ne ubija životinje, već samo ljude. Zašto!? Što je to čovjek učinio i gdje je stao na tako pogrešno mjesto te probudio protiv sebe tako ljutog neprijatelja. “O kad bi nam Gospodin otvorio oči da upoznamo svoje zablude, svoje krive putove!

Sotona želi rat. On je jak i želi što više ljudi privući na svoj put te uvući u svoj program, kaže Djevica. A čovjek! Što to ja želim! Gdje je moje mjesto?! Trebam se vratiti Bogu, molitvi. On će biti moja snaga”, zaključuje fra Jozo.

Slobodna Dalmacija

Najnovije: