Dan kada se slavi ljubav tj. zaljubljenost.
Ljubav pokreće svijet.
Iz ljubavi se rađa, za nju se živi, zbog nje se umire i ratuje!
Ljubav je moćna u svojoj postojanosti.
Sve što miriše na ljubav ne može biti i nije loše.
Sve što se ” prodaje” pod ljubav je katastrofalno i nosi sa sobom posljedice kojih ljudi postaju svjesni prije ili kasnije.
Kako god da okrenete, društvene mreže nam određuju ili bar u najvećoj mjeri naturaju dosta toga.
Danas će svi oni koji nemaju partnere biti većinom pomalo tužni i požaliti se na surovost života.”Prelistati” po glavi sve propale ljubavi,koje su to bile i koje nisu.
Ljudski je željeti i imati kraj sebe osobu koja vas prije svega cijeni,poštuje,voli i razumije.
Nekoga tko će biti zaklon od bure života, netko tko će vas čuvati da ne posrnete, nekoga tko će pružiti ruku kada ste na tlu…nekoga s kim ćete u mislima i zbilji počinjati i završavati dan.
To je ljubav! To je potreba!
Vrijeme u kojemu živimo je prepuno svega, osim te ljubavi,a potreba za njom postaje sve veća.
I dok promatrate po društvenim mrežama slike proslave Valentinova, nasmiješenih lica, blještave odjeće, bukete crvenih ruža….
Ne poželite i ne zavidite na tomu nikomu, a pogotovo svakomu!
Ljubav postoji i postoje ljudi koji će istinski prije svega proslaviti ovaj dan ljubavi koji žive kroz cijelu godinu.
Slave ono što postoji i živi u njima!
U ostale skupine spadaju oni koji su tek tu da pohvale prekrasnim buketom cvijeća umotanim najskupljim blještavim celofanom uz obvezan smiješak koji bi trebao “dokazati” promatračima da su sretni.
Iza toga se obično krije prava poruka koja glasi :”Celofan blišti – srce vrišti”
Jer je takav isti buket od iste osobe stigao ne samo na jednu adresu već u najboljem slučaju na dvije.
Gdje je tu ljubav!?
Bit će tu za vidjeti dosta “sretnih” parova koji uz čaše vina ,romantičnu večeru uz svijeće i pogled koji zastranjuje jer srce je negdje drugo.
Srcu ne možeš zapovjediti i narediti da bude sretno, da odglumi po potrebi,ako ono to uistinu ne osjeća.
Svi ti plišani medvjedići od koliko god kvalitetnog materijala napravljeni ne mogu zamijeniti toplinu ruke oko struka.
Ne mogu pružiti ljubav, tek mogu skupljati prašinu…
Prašina i ljubav nemaju nikakve veze jedno s drugim!!
Uredu je biti malo sjetan što si sam na Dan zaljubljenih- to je ljudski!
Nakon što odgledate serijale “romantičnih večera i prekrasnih buketa sa nasmiješenim licima pokraj njih”-udahnite duboko i zahvalite Bogu što ne živite zabludu u dvoje….jer kako god da okrenete sve je bolje od tog kad –
“Celofan blišti,a srce vrišti” Jer ipak nisu sretni i voljeni svi oni koji se drže za ruke, baš kao što se i nisu prestali voljeti svi oni koji nisu više zajedno….
