Naslovnica Zanimljivosti Obitelj Daniela Škegro: Da se ne pravimo ludi i blesavi – ništa nije...

Daniela Škegro: Da se ne pravimo ludi i blesavi – ništa nije normalno

Molim da nas prosvijetlite.

Gledam po fb profilima slike polaska dječice u školu koje su njihovi roditelji, bake i djedovi stavili .
Svi znamo da su to posebni trenutci za roditelje, a tako i za dječicu.
To su uglavnom slike iz njihovih domova i dvorišta.
Malene dječje okice i na fotografijama su pune radosti i nestrpljenja .
Gotovo na svim slikama su i maleni prekrasni nevini osmijesi koje upućuju svojim roditeljima dok ih fotografiraju.
Bog zna koliko misli je danas prostrujalo kroz glave tih njihovih roditelja.
Kriju ih od sebe i od svoje djece.
Daju im upute i žele sreću.
Jer ovo nije uobičajeno velik dan kao što bi trebao biti kada dječica kreću u školu.
Ovo je “poseban dan” i kao takav ući će u povijest.

Dječicu nisu dočekala radosna školska zvona jer rekoše da je i to opasno.
Nisu ih dočekali nasmiješeni učitelji i učiteljice kao nekada.
S toga izostaje ona redovna dječja prepirka “čija je učiteljica ljepša”.
Nije ih dočekao ni zabavni program dobrodošlice.
Nije ih dočekalo ništa što upućuje na
BEZBRIŽNO I VESELO DJETINJSTVO.

Dočekale su ih maske, kako na njihovim licima, tako i na licima njihovih učiteljica i učitelja.
Nisu mogli radosno prigrliti svoje nove male prijatelje jer trebaju držati distancu.
Nisu mogli razmijeniti mišljenja o svojim novim bilježnicama i olovkama jer ne smiju dolaziti u kontakt.
Ne smiju čak bez nadzora ni u toalet jer po svemu sudeći virus “zaskače” .

Nakon toga pregledam fotografije po portalima iz Hercegovačkih škola.
Danas je cca.30 stupnjeva i vidim da dječica koja čekaju “na sigurnoj udaljenosti ” jedan od drugoga pred školom drže maske na licima.
Nitko im nije rekao da su iste po novom potrebne samo pri ulasku u školu.
Valjda da se “navikavaju”.

Drugi prizor su izgubljeni i pomalo prestrašeni pogledi koji sa “sigurne udaljenosti” promatraju isto takve svoje malene prijateljice i prijatelje.
Ne čuje se smijeh.
Ne čuje se vesela graja.
Ne čuje se zvonka radost.
Ne čuje se život.

PLAČEM NA TE PRIZORE

Da se ne pravimo ludi i blesavi – ništa nije normalno.

Osobno smatram da će doći do sindroma izgaranja.

Sindrom izgaranja (“burn-out” sindrom) stanje je psihičke, emocionalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim i prolongiranim stresom, odnosno odgođeni odgovor.

Ali ja sam neuka po tom pitanju,pa se moje mišljenje “ne računa”.

Molila bih lijepo odgovor STRUKE o učinku svega ovoga na psihofizičko stanje djece prvenstveno, a potom i njihovih roditelja/staratelja,

Kakav je učinak ako se braniš od jednog zla, a usporedo praviš 10 novih s nesagledivim posljedicama?

Gdje ste stručnjaci ?
Molim da nas prosvijetlite.

Svoj dječici pregršt lijepih želja ,a roditeljima želja da ostanu pri pameti.

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in