Naslovnica Kolumna: Djevojka s Neretve Daniela Škegro: Ljubav prema Majci Božjoj postaje sve jača i sve čvršća...

Daniela Škegro: Ljubav prema Majci Božjoj postaje sve jača i sve čvršća jer srcu ljubav nitko ne može zabraniti

Hrvati su oduvijek štovali Blaženu Djevicu Mariju i u teškim vremenima i nevoljama molili joj se za pomoć. Pouzdali su se u Njezin nebeski zagovor časteći je iz zahvalnosti kao kraljicu Hrvata. Zazivali su je kroz povijest i fidelissima advocata Croatiae (najvjernija odvjetnica Hrvata).

To je nepobitna činjenica.

Činjenica je i da smo u životu više puta čuli onu staru mudru izreku koja kaže: “Bolje da izumre selo, već da izumru običaji.”

Ovih su dana mnogi razmišljali o tradicionalnoj procesiji Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.
Koliko dugo postoji ova tradicija suvišno je i kazivati.
Nema čovjeka koji nije čuo za Čudotvornu Gospu Sinjsku. Rijeke ljudi se slijevaju na blagdan Velike Gospe ka malenom gradiću Sinju – središtu Cetinske krajine.
Tisuće i tisuće vjernika pješačilo bi, neki i danima , kako bi uputilo svoje skrušene molitve, molbe, zavjete i zahvale Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.
Mnogi su bosi raskrvavljenih i žuljevima nogu hodili i ne osjećajući bol, nošeni žarkom željom da se poklone i kleknu moleći sklopljenih ruku Čudotvornoj Sinjskoj Gospi.
Da joj predaju sve svoje tegobe i zahvale.
Neobjašnjivo je to onomu koji nije doživio takvo što.
Samo onaj tko je zazivao tu milost zna, koliko velika i koliko je moćna Gospa.
To znaju svi oni koji su molili za milost i zaštitu, a Ona ih zaogrnula svojim plaštom i odagnala svako zlo i tegobu koja ih bijaše snašla.
Sinj bi dan uoči Velike Gospe poprimao potpuno drugačiji izgled.
Ulice i crkva bili su pretijesni za mnoštvo ljudi koji su došli samo s jednim ciljem – kleknuti i skrušeno se moliti Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.

I baš pročitam ovu objavu koja me jako ražalostila:
“Zbog epidemioloških razloga tradicionalna procesije vjernika gradskim ulicama na blagdan Velike Gospe, u Sinju 15. kolovoza, neće se održati”

Sjetih se kako su nedavno.na 39. godišnjicu ukazanja Blažene Djevice Marije – Kraljice Mira bile zatvorene granice, tisućama i tisućama ljudi je bilo onemogućeno doći kleknuti i sklopiti ruke pred Majkom Mira u Međugorju.
Prignuti se na tihu molitvu, uputiti molbe i zahvale nebeskoj Majci. Zapaliti svijeću pred Gospinim likom i otvoriti srce njenoj milosti.

Zabrinutost je prisutna jer kao da se polako kreće stranputicom na kojoj se gube običaji i tradicija.

U Sinju, jednom od najvećih hrvatskih marijanskih svetišta, blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, slavi se posebno svečano.
Ove godine nažalost , bit će drugačije.

O datumu nastanka Čudotvorne slike Gospe, kao i o tomu jeli iz Cetingrada/Sinja prenesena u Ramu ili iz Rame u Sinj,koja je naslikana na platnu dužine 58 cm,a širine 44 cm-postoje dva tumačenja.

1 . Fra Stanko Petrov nagađa da ju je slikao nepoznati mletački slikar u drugoj polovici 15. stoljeća i da se Slika najprije nalazila u Cetingradu (Sinju), da su je cetinski fratri kad je Sinj pao u turske ruke 1536. god. ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala sve do 1687. godine.

2 . Naslikao ju je nepoznati mletački slikar u 16. stoljeću. Nalazila u Rami kod franjevaca. Međutim, Turci su svećenike smatrali glavnim krivcima za pobune puka, te su oni, nemogavši snositi visoke globe i samovoljno zulumčarenje, od Stojana Jankovića tražili da ih oslobodi. Janković je 1687. provalio u Duvno i izveo veći broj svećenika iz Rame. Nakon oslobođenja, svećenici su se nastanili u Sinj 1692., te su sa sobom donijeli Čudotvornu Gospinu sliku i tu sagradili samostan. Puk koji ih je slijedio nastanili su po okolnim selima.
Nakon slavne pobjede 1715. godine, puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.

Godine 2015. Gospa Sinjska je po drugi puta bila na Starome Gradu u Sinju, po povodu 300. obljetnice. Gospa Sinjska je veliki ponos gradu Sinju i u Njenu čast se igra viteška igra Alka.

I dok nam se iz raznoraznih razloga onemogućava i zabranjuje slavljenje običaja i poštivanje tradicije…jedno je sigurno, a to je da ljubav prema Majci Božjoj postaje sve jača i sve čvršća jer srcu ljubav nitko ne može zabraniti.

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in